U četvrtoj adventskoj propovijedi Rimskoj kuriji propovjednik Papinskoga doma otac
Raniero Cantalamessa istaknuo je vrlo veliku ulogu i odgovornost laika u naviještanju
evanđelja. Govoreći o velikim valovima evangelizacije tijekom crkvene povijesti, podsjetio
je da su u grčko-rimskom svijetu protagonisti evangelizacije bili biskupi, u barbarsko
doba redovnici monasi, u novom svijetu su bili redovnici, a u „četvrtom“ sekulariziranom
svijetu – kako je rekao – vjernici laici imaju odigrati glavnu ulogu u naviještanju
radosne vijesti. Govoreći o načinu naviještanja u sekulariziranom svijetu, otac
Cantalamessa tvrdi da se ne može čovjeku, koji je izgubio dodir s Crkvom i koji ne
zna tko je Isus, nametnuti dvadeset stoljeća crkvene tradicije i nauka, s druge pak
stane – kako je rekao – nije moguće promijeniti bit navještaja, ali se kvalitativnim
skokom kreativnosti može i mora promijeniti način naviještanja – istaknu je propovjednik
i dodao: U tom naporu imamo jednog saveznika, a to je neuspjeh svih pokušaja sekulariziranog
svijeta da kršćanki navještaj zamijeni s drugim 'krikovima' i 'manifestima', koji
su se očitavali tjeskobni, prazni i bez sadržaja. Uradak poznatoga norveškog slikara
Edvarda Muncha „Krik“ vrlo dobro oslikava stanje modernog čovjeka, koji je, budući
da je zaboravio sadržaj kršćanski navještaj, primoran isprazno urlikati svoju tjeskobnu
prazninu – ustvrdio je otac Cantalamessa. Uvijek je moguće s evanđeljem iznova
krenuti od istinskog, životnog navještaja, jer nije umna fikcija ni arheološki zahvat,
zahvaljujući suvremenosti Krista koji u Euharistiji i danas živi među ljudima kao
i prije dvije tisuće godina. Uz svećenike, II. je vatikanski sabor ponovno otkrio
da laici mogu biti protagonisti evangelizacije. Laici, posebice obitelji, posjeduju
mogućnost sličnu procesu razbijanja atoma, oni u evangelizaciji mogu biti duhovna
nuklearna energija. Nisu oni pozvani da budu stručni suradnici, da ponude svoje vrijeme
i talente, nego posjeduju darove, po kojima su – kako piše u saborskom dokumentu 'Lumen
gentium' – spremni i prikladni primiti razna djela ili dužnosti korisne za obnovu
i veću izgradnju Crkve – istaknuo je propovjednik. Udaljene od Crkve laici mogu
tražiti više no pastiri kojima je lakše propovijedanjem i sakramentima hraniti one
koji dolaze u crkvu. Prispodoba o izgubljenoj ovci danas se drugačije predstavlja:
u toru je ostala jedna ovca a devedeset devet ovaca se zagubilo. Velika je opasnost
da se cijelo vrijeme provede hraneći jednu ovcu a da se nema vremena, i zbog nestašice
klera, ići tražiti izgubljene ovce; za to je nužan doprinos laika, koji je razvidan
u djelovanju mnogih crkvenih pokreta. Golemi prinos evangelizaciji laici mogu pridonijeti
omogućujući odraslima da otkriju svoje krštenje, da postanu živi i zauzeti članovi
Crkve – kazao je otac Cantalamessa. A najučinkovitije oruđe nove evangelizacije
– nastavio je propovjednik podsjećajući na jučerašnje riječi pape Benedikt XV. Rimskoj
kuriji – jest radost. Najvjerodostojnije svjedočanstvo koje evanđelju možemo dati
jest radost, svjedočenjem da je Krist radošću i mirom ispunio naš život. Prema Svetome
pismu evangelizacija se pojavljuje u božićnoj noći, a njezin je sadržaj radost: Veliku
vam radost naviještam, reče anđeo pastirima. A taj govor svi razumiju – ustvrdio je
propovjednik. Osvrćući se ponovno na Kristovu istovremenost s nama rekao je da
su već u davna vremena Origen, sveti Augustin i sveti Bernard tvrdili:. Što mi koristi
da se u Betlehemu jednom od Djevice Marije rodio Krist, ako se po vjeri ponovno ne
rodi u mom srcu – zaključio je otac Cantalamessa.