Ima li nepogrješivih?

Pomalo se naziru neki već otrcani načini rješavanja križaljki glede personala na nekim važnijim položajima u Hrvatskoj nakon izbora. A zapravo se ponavlja ona stara: kad ljevičari nekomu daju nogu, onda imaju argument s papom koji je jedini doživotno na svojem položaju. Kad se ljevičare smjenjuje, onda je to revanšizam. Sad se diže tolika prašina oko Šprajca, kao da je kraj svijeta, a samo je kraj jedne samovolje. Kad su komunisti pisali povijest, onda je to nedodirljiva istina. Kad se vidi da to nije tako, pa se želi nešto pobliže objasniti i argumentirati, onda je to revizionizam, kao da nastupaju s pozicija nepogrješivosti. A ni papa nije uvijek nepogrješiv. Još samo da dozovemo Poncija Pilata pa da zajedno s njim pitamo: Što je istina, mislim na ovaj slučaj Šprajca. Sad se zahtijeva da demokratski izabran ravnatelj odstupi. Valjda postoji demokracija samo onda kad odgovara ljevici pa makar se kitila uglednim intelektualcima. Valja ponoviti da ono što HRT čuva u svojem arhivu nije sve istina. Istina je samo to da ima u arhivu, no je li to što ima istinito ili je podvala kontraobavještajaca, to se ima utvrditi. A koliko ih je koji tako olako preuzimaju namjerne smutnje protuobavještajaca. Hoće li nam onda ovaj Božić biti istinski, pravi? Ovisi o svakom od nas posebno.