Predstavnici pokreta za život u Rimu su se prošle subote okupili s ciljem oživljavanja
europske duše, a predložili su inicijative da se čuje glas europskih naroda i javno
promiče kultura života. Unatoč praznim kolijevkama, strahu od demografske zime, kontradiktornim
europskim politikama, koje više važnosti posvećuju životinjama nego začetoj djeci,
predstavnici su pokretâ za život raspravljali o poboljšanju zaštite ljudskih prava,
posebice prava na život i prava na naravnu obitelj. U tu je svrhu osnovan pripremni
odbor da se u najmanje sedam europskih država prikupi nekoliko milijuna potpisa da
se u Lisabonski ugovor unese priznavanje ljudske osobe od samog začeća. Predstavljajući
prijedlog, Carlo Casini, predsjednik Povjerenstva za ustavne poslove Europskog parlamenta,
objasnio je da „priznavanje ljudskog dostojanstva i prava na život od samog začeća
spašava ljudska prava i samu Europu“. Mnogi su govornici istaknuli da je „to priznavanje
presudno s pravno-kulturološkog motrišta te da nije samo polazište za izmjenu zakona
i politika koje vrijeđaju život. Stoga je neophodno da Europa ponovno nađe svoju dušu,
a duša joj je dostojanstvo svakog ljudskog bića, koje ima počelo u samom začeću –
primijetio je Casini. Prema mnogim izlagačima valja pobijediti šutnju jer se europske
ustanove neprijateljski a u nekim slučajevima i silnički ponašaju prema začetom životu.
Na zahtjev 500 tisuća građana da se raspravi o priznavanju osobe od samoga začetka
nadležni je ured odgovorio da je „određenje o početku života u isključivoj nadležnosti
država članica“ – istaknuo je Casini dodajući da je „nepravedan odgovor ali unatoč
tome da pomaže suprotstavljanje tobožnjem općem pravu na pobačaj“. Europska unija
štiti živote ali kada su u pitanju začeta djeca, najviše se šuti, a ne prestaju pokušaji
da se pobačaj prizna kao temeljno ljudsko pravo. Stoga je razvidno – nastavio
je Casini – da je priznavanje ljudskog dostojanstva i prava na život od samog začeća
spašava ljudska prava i spašava Europu. Izaslanici iz raznih zemalja naročito su raspravljali
o kulturološkim i društvenim pretpostavkama za svoje djelovanje. Nije istina da su
pokreti za život nastali samo da se bore protiv pobačaja, naprotiv oni se uvijek i
posvuda bore za život, odbacuju kulturu smrti i zauzimaju se za slobodu, razvoj i
za ljudska prava, upravo stoga traže priznavanje ljudskih bića od samoga začeća. Na
rimskom su skupu bile zastupljene gotovo sve europske države, od Italije do Portugala,
od Rumunjske do Irske. Obiteljski centar iz Zagreba predstavljao je Hrvatsku, a ukrajinsko
izaslanstvo predvodio je biskup Mukačeva i ravnatelj nacionalnog pokreta za život.
Iz Mađarske su na skupu sudjelovali odgovorni iz saveza udruga 'Zajedno za život'
predvođeni ministrom za društvene poslove i obitelj. Može se dakle ustvrditi da su
bili zastupljeni svi obiteljski pokreti Europe koja se želi ponovno roditi i omogućiti
da sva začeta djeca ugledaju svjetlo dana.