Neka Došašće bude vrijeme tišine u iščekivanju Gospodina – rekao je Sveti Otac u petak,
2. prosinca, nakon božićne predstave o Došašću i Božiću u Bavarskoj, održane u Vatikanu.
Došašće, odnosno Advent, ima biti vrijeme tišine, dok je – kako je istaknuo Papa –
ono danas često upravo suprotno. Što znači riječ 'Advent'? Prisjetimo se propovijedi
pape Benedikta XVI. na početku Adventa – Došašća 2009. godine, tijekom Večernje, 28.
studenog te godine. Apostol nas Pavao u Prvoj poslanici Solunjanima poziva da
pripremimo dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Pavao rabi upravo riječ „dolazak“,
na latinskom adventus, od koje dolazi riječ 'Advent' – rekao je Papa i objasnio
da se ta riječ može prevesti kao „nazočnost“, „dolazak“. U izražavanju staroga svijeta,
ta se riječ rabila za dolazak nekog dužnosnika, za pohod kralja ili cara nekoj pokrajini.
Ali, mogla je značiti i dolazak božanstva koje izlazi iz svoje skrivenosti kako bi
se snažno očitovalo - napomenuo je Sveti Otac. Kršćani su prihvatili tu riječ da bi
izrazili svoj odnos s Isusom Kristom: Isus je Kralj koji je došao u ovu jadnu „pokrajinu“
nazvanu zemlja, kako bi pohodio svakog čovjeka. Na sudjelovanje u blagdanu svojega
dolaska On poziva sve koji vjeruju u Njega, sve koju vjeruju u njegovu nazočnost u
liturgijskom zboru. Riječju adventus željelo se reći: Bog je ovdje, nije se
povukao iz svijeta, nije nas ostavio same. Iako Ga ne možemo vidjeti ni dotaknuti
kao što se događa sa zapažljivim stvarnostima, On je tu i pohađa nas na više načina
– istaknuo je Sveti Otac. Nije li možda istina da nas često naše aktivnosti posjeduju,
da društvo svojim raznovrsnim interesima monopolizira našu pozornost? – upitao je
Sveti Otac te istaknuo da nas Došašće – Advent, to snažno liturgijsko vrijeme poziva
da se zaustavimo u tišini kako bismo osjetili nazočnost. Ono je poziv da shvatimo
da su pojedini događaji u danu znakovi koje nam šalje Bog, to su znakovi Njegove pozornosti
koju upravlja svakome od nas – napomenuo je Papa. Došašće nas stoga poziva i potiče
na razmatranje nazočnoga Gospodina. Ne bi li nam sigurnost u Njegovu nazočnost trebala
pomoći gledati svijet drugačijim očima? Ne bi li nam trebala pomoći da cijeli svoj
život shvatimo kao „posjet“, kao način na koji On može doći k nama i postati nam blizak
u svakoj prilici? – upitao je Sveti Otac. Osvrnuvši se potom na drugi bitni čimbenik
Došašća, na iščekivanje koje je istodobno nada, Sveti je Otac primijetio da, ako vrijeme
nije ispunjeno smislenom sadašnjošću, ako je ona prazna, svaki se trenutak čini pretjerano
dug, a iščekivanje se pretvara u preteški teret jer je tada budućnost potpuno nesigurna.
Ako, naprotiv, vrijeme ima smisla, i ako u svakom trenutku osjećamo nešto posebno
i vrijedno, radost iščekivanja tada čini sadašnjost dragocjenijom – rekao je Sveti
Otac te pozvao sve na intenzivni život sadašnjosti u kojoj nas već dostižu Gospodinovi
darovi. Živimo ga usmjereni na budućnost punu nade – potaknuo je Papa. Došavši među
nas, nazočan među nama, Krist nam govori na razne načine: u Svetom pismu, u liturgijskoj
godini, u svecima, u svakodnevnim zbivanjima, u svemu stvorenom… (…) I mi Mu se možemo
obratiti, prikazati mu svoje patnje, nestrpljivost, pitanja koja nam izviru iz srca.
Budimo sigurni da nas uvijek sluša! A ako je Isus nazočan, više ne postoji prazno
vrijeme bez smisla. Ako je On nazočan, možemo se nadati i onda kada nam drugi ne mogu
više zajamčiti nikakvu potporu, i onda kada budućnost postane mučna – istaknuo je
Sveti Otac.