Europa otkriva potrebu katoličkog angažiranja u politici
Ovih sam dana podosta razgovarao s nekim svojim kolegama koji se ne mogu načuditi
da katolički narod koji je toliko godina živio pod komunističkom čizmom opet želi
sinove i kćeri onih koji su im godinama uskraćivali slobodu a ponajprije vjersku.
Danas bi neki opet ukidali i vjeronauk, a Crkvi bi dali samo onda pravo govoriti kad
je njima u prilog, jer bi sve drugo nazivali miješanje u stvari koje ne spadaju na
Crkvu. Ako je politika briga za opće dobro, onda tu i Crkva, katolici, imaju mnogo
toga reći. Prigodom izbora, ali i prigodom nekih drugih stvari, često se nastoji demokratski
pitati ljude za mišljenje, na što svatko ima pravo, ali se to isto mišljenje demokratski
želi uskratiti Crkvi. O tome kako bi se katolici imali sve više objedinjavati i zajednički
djelovati piše i današnji talijanski katolički dnevnik Avvenire, pa bi i to
moglo biti nadahnjujuće za hrvatske katolike u nedjelju. Pišući o nedjeljnim izborima
francuski se Figaro usredotočio samo na korupciju vladajućih. A dobro znamo
da opozicija preko svojih medija ionako niti ne dopušta mogućnost da bi u njih bilo
bilo kakvih nepodopština. Tako dok se već unaprijed najavljuje pobjeda ljevice, ipak
se mnogi još uvijek ne snalaze. Nije na nama da nekomu dajemo reklamu, pogotovu ne
Večernjem listu kad iznosi laži kako ističe u svojem priopćenju Tiskovni ured Zagrebačke
nadbiskupije, a prenosi IKA, u povodu jučerašnjega pisanja Darka Pavičića, i što nije
prvi put, ali ono što piše gospodin Milan Ivkošić moglo bi biti doista vrijedno štivo
u vrijeme izborne šutnje i pomoć za odlučivanje. Članak je naslovljen s jednim upitnikom
i jednim uskličnikom: Crveni dolaze? Bože, pomozi! Autor članka vrlo je lijepo sažeo
svu problematiku posljednjih 60 godina. Ako ga doista pozorno pročitamo, zna se da
bi i Hrast mogao dobiti svoje predstavnike u Hrvatskom državnom saboru.