Predizborni tijek događaja vrvi mudrijašenjem svake vrste, ali obećanja tolikih brda
i dolina, čime inače Hrvatska obiluje, nije baš na nekoj suvisloj razini. Iz Europe
nam svašta poručuju, poput francuskog katoličkog dnevnika La Corix, da bi,
naime, Hrvati morali okrenuti stranicu nacionalističke desnice. Po čemu to svoj nacionalizam
nazivaju patriotizmom, a naš patriotizam nacionalizmom, morali bi nam protumačiti,
ali taj film od zapadnjaka nacionalista ne ćemo gledati. No vrijedna je pozornosti
poruka odvjetnika Gredelja koji upozorava pučanstvo prije izbora da ne bi slučajno
omogućili ponovni pad Vukovara 4. prosinca 2011. Inače u Hrvatskoj ima oko 700
bolesnika od side. Tamo gdje ih je najviše u svijetu, najzauzetiji su za njihovo zbrinjavanje
upravo katolički misionari i katoličke bolnice. Vrijedno je glede toga navesti tekst
Ivice Šole iz jučerašnjega Glasa Slavonije koji u vezi s ubojstvom hrvatske misionarke
sestre Lukrecije među ostalim piše: Kada je papa Ratzinger pohodio Afriku, cijeli
svijet ga je prozvao zbog izjave o kondomu u kojoj tek upozorava da se s tim ništa
bitnoga (niti na Zapadu) nije riješilo glede side ili AIDS-a. Katolička crkva tada
je pribijena na stup srama kao najodgovornija za epidemiju, ali je prešućeno da se
Katolička crkva svednevice u Africi skrbi za stotinjak tisuća (!) ovih bolesnika među
kojima mnogi nisu uopće ni kršćani, pa ih Crkva nije niti mogla "obraćati" u vezi
s pitanjem kondoma. Nevidljiva Crkva je, nesumnjivo, sustavan "zločin" zataškavanja
dobra. – Ali nije nevidljiva (i ignorirana) Crkva stvar samo dobrotvorja, nego i građanskih
vjerničkih inicijativa. Naime, u masi bučnih sorosovaca u Hrvatskoj postoji i autentično
domaće civilno društvo sastavljeno od vjernika, sada institucionalizirano u od medija
ignoriranom Hrastu, koji okuplja ljude zavidnih sposobnosti, karijera i znanja inspiriranih
katoličkim svjetonazorom. Bilo kako bilo, nevidljiva Crkva nije ni Brangelina, ni
don Ivan Grubišić. Ona "igra" na duge staze, već 2.000 godina, plođena krvlju mučenika.