Dobro je pratiti zbivanja i govorenja u ovom razdoblju prije izbora. Kad se možda
i najmanje nadamo, netko će reći ili učiniti nešto čime se želi prikriti, dati si
važnost, a ipak se razotkrije i pokazuje da zapravo i nije važan. Nenazočnost nekih
na hrvatskoj televiziji zapravo pokazuje onaj temeljni stav: Ako nije kako ja hoću,
onda ne idem. Očito da tu nema spremnosti na dijalog. A kako bi s takvima vlast mogla
izgledati, možemo si samo domišljati. Na elektronskim portalima komentari vrve od
prostota i nepristojnosti posebice glede onih koji se zalažu za ispravne moralne i
nacionalne stavove. Njihove su izjave doista poticaj mnogima da se razotkriju kako
nimalo mudro ne mudruju. Kao da bi željeli da sav svijet postane javna kuća ili Sodoma
i Gomora od kojih se spasio Lot, kako smo čuli u današnjoj Papinoj katehezi. Kao da
iz te propasti nismo ništa naučili, slično kao kad nadođu posljedice svekolikog nemorala,
onda se najprije prozivaju konzervativci i desničari kao da su oni odgovorni za zlo
koje grješan život donosi. Eto, kako svako napadanje na druge potvrđuje narondu izreku
da snijeg pada zato da svaka zvjerka pokaže svoj trag.