Razgovor s ginekologom dr. Tvrtkom Kovačevićem

Budući da su prošlih dana održani neki međunarodni sastanci glede prigovora savjesti u vezi s pobačajem, nisu li sve te rasprave zapravo posljednji vapaj za spašavanje ljudskosti, čovječnosti u ljudima? Pitamo oca obitelji, liječnika ginekologa stručnjaka za porodništvo i pročelnika podružnice Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva, gospodina Tvrtka Kovačevića. Svaki poziv za zaštitu i spašavanje ljudskog života, a posebno onog bespomoćnog, začetog i još nerođenog, je vapaj ljudskoj savjesti. Prošle je godine i Europski parlament usvojio zakonsku odredbu o priznavanju prava liječnicima i ostalim zdravstvenim djelatnicima na priziv savjesti. I to je jedna pobjeda, iako tijesno glasovanjem dobivena, koja daje nadu u spašavanje čovječnosti u ljudima. U hrvatskom okruženju pobačaj je i dalje aktualan problem i predmet javnih rasprava. Broj pobačaja u Hrvatskoj je, po službenim izvješćima Hrvatskog statističkog zavoda, zadnjih 20 godina pao više od 10 puta, i ima tendenciju daljnjeg smanjivanja. Tomu doprinosi svaki način djelovanja u promociji života i prava na život od začeća pa do smrti.To nas i dalje obvezuje da ne odustanemo od obrane života.
Nije li pobačaj zapravo najstrašnija posljedica neodgovornosti?
To je istina. Svjedoci smo kulta banaliziranja ljudskog života koji traje od druge polovice 20. stoljeća, a nastavlja se i u 21. stoljeću, šireći se na ljudsku treću životnu dob, tražeći pravo na eutanaziju starih, bolesnih i nemoćnih. Zagovaraju se prava žene na „slobodan izbor“ i odluku o životu začetog djeteta koje nosi. Mislim da su u tim javnim raspravama zapravo dani krivi naglasci. Raspravlja se o pravu žene da može samostalno donijeti odluku o životu nerođenog djeteta, u važećim zakonskim okvirima, kada joj se dogodi takozvana „neželjena trudnoća“. Ipak, malo se ili gotovo nikako, barem ne u našem hrvatskom okruženju, raspravlja o tome kako se ne dovesti u priliku da se pomišlja na abortus. Važno je uvijek poticati na odgovorno ponašanje prema sebi i prema začetom životu. Izrazito veliki pozitivni utjecaj u tome igra stabilna izgrađena obitelj. Ona kroz pravilan odgoj usađuje pozitivne stavove prema životu i spolnosti, a to djeluje preventivno i time se uvelike sprječava neodgovorno ponašanje.
Ako sve što do pobačaja dovodi ide krivim smjerom, zašto se čudimo, umjesto da promijenimo smjer (odgoja ), protiv propagande koja je protiv života?
Teško je mijenjati već usvojene spoznaje i desetljećima primjenjivanu praksu i ponašanje. Formirano je javno mišljenje i bilo koji pokušaji mijenjanja tih spoznaja i ponašanja, mada su neispravni, doživljavaju se kao zadiranje u ljudske slobode i ljudska prava. Istodobno se zanemaruje nepobitna istina da ljudski život započinje začećem. Zanemaruje se osobno pravo začetom djetetu da se rodi, jer mu osobnost pravno nije nikad priznata. Osobna prava dijete stekne tek kad se rodi. Do tada su prava nerođenog djeteta prenesena na majku. Veliko područje na kome možemo djelovati krije se u polju promicanja života. Potrebno je preventivno raditi na zaštiti života, promicati kulturu života, informirati, posebno mlade, i to od strane stručnih ljudi, iznoseći adekvatne činjenice, te pozitivne znanstvene istine i spoznaje. Mladi zasigurno znaju izabrati ono što je za njih dobro i ispravno će postupati i odnositi se otvoreno prema životu ako im se predoče činjenice i argumentiraju istine od strane kompetentnih, humanih, stručnih ljudi.
Doktor Tvrtko Kovačević inače zdušno djeluje u pokretu za život te se rado odaziva na susrete s mladima da im pomogne u njihovim nesnalaženjima.