Crkva se spominje svetoga Alberta Velikog

O današnjem svecu, svetom Albertu Velikom na dominikanskom portalu čitamo da je rođen u Lauingenu u Švapskoj oko 1193. Školovanje je završio u Padovi (1223.), gdje ga je bl. Jordan Saski primio u Red. Od 1242. do 1248. predavao je u Parizu, gdje mu je bio učenikom i sv. Toma Akvinski. U Parizu su se skupljali učenici iz stranih zemalja, a brat Albert, otvorena duha za sve spoznaje, podučava novu znanost, tj.aristotelsku fiziku prema tumačenju židovskih i arapskih mislilaca.
Za regensburškog je biskupa bio posvećen 1260., ali se nakon dvije godine odrekao službe, držeći se nedostojnim te časti. Predan znanosti, boravio je u Würzburgu, Strasbourgu i Kölnu. Divno je združio mudrost svetaca s ljudskom znanošću, proslavio se spisima i podučavanjem, a još više neporočnošću života i pastirskom ljubavlju. Odlikovao se također velikom pobožnošću prema otajstvu Euharistije i prema Bogorodici Mariji. Preminuo je u Kölnu 15. studenoga 1280. Papa Pio II. pribrojio ga je među najsvetije naučitelje Crkve, Pio XI. proglasio svetim 16. prosinca 1931., a Pio XII. dao za zaštitnika prirodoznanstvenicima.
Podsjetimo se samo ukratko što je o tom svecu prošle godine govorio papa Benedikt XVI. U svojoj je katehezi Sveti Otac istaknuo i njegovu svetost i njegovu učenost, jer nije bilo u ono doba čovjeka koji je tako svestrano ušao u prouku sve naše stvarnosti, od Boga do svijeta, od teologije i filozofije do fizike, matematike, kemije, mineralogije, zoologije, botanike i zvjezdoznanstva. Upravo je to zbližilo i dvojicu velikih dominikanaca Alberta Velikog i Tomu Akvinskoga. Takvo prijateljstvo potrebno je i današnjim znanstvenicima. Upravo stoga i lijepa liturgijska molitva završava zazivom: da produbljivanjem znanstvenih spoznaja i Božje Riječi dospijemo i do uzvišene spoznaje Boga i ljubavi prema Njemu i braći.