2011-11-13 19:23:16

Skandinavski program Vatikanskoga radija


RealAudioMP3 Prve pokusne emisije na nordijskim jezicima, švedskom, danskom i norveškom, pripremljene su i emitirane iz Njemačkoga uredništva 1953. godine, na poticaj njegova glavnog urednika isusovca, bivšega podmorničkog časnika, patra Emila Schmitza. Već godinu poslije program je na tim jezicima postao redovan. Iz Švedske je ubrzo došao pozitivan odgovor, u obliku brojnih pisama slušatelja koji su obavještavali o dobrom primitku valova u toj zemlji, tako da je bilo slušatelja koji su emisije slušali u automobilu. Među prvim urednicima bio je švedski autor i profesor povijesti umjetnosti Torgil Magnuson, koji je emisije na švedskom jeziku snimao u isusovačkoj kuriji, birajući vijesti iz raznih biltena.
Poslije je emisije pripremao isusovac Peter Hornung, šaljući tekstove iz Stockholma, sve do 1957. godine, kada je brigu o programu preuzeo pater Lars Rooth. On je pak emisije snimao u svojoj garderobi u Švedskoj, i snimke slao u Rim. Godine 1965. došao je u Rim da bi pratio svršetak Drugoga vatikanskog sabora, ali nije se zadržao u Rimu, nego je nastavio sa sjevera Europe slati snimljene emisije.
Preokret se u Švedskom programu dogodio 1968. godine, kada je Ingrid Sundsten Amici počela čitati tekstove emisija. Međutim, u ljeti te godine, zbog štrajka pošte, tekstovi vijesti nisu stigli iz Švedske, te je tako Ingrid Sundsten započela s produkcijom emisija na švedskom jeziku u Rimu. Uredništvo se 1975. godine odvojilo od Njemačkog uredništva, te postalo samostalno, s patrom Roothom kao glavnim urednikom Skandinavskoga uredništva.
Tijekom tih gotovo 60 godina, produžilo se i trajanje programa, s 15 minuta tjedno na 20 minuta dnevno, ali mogućnost emitiranja na svim nordijskim jezicima ovisila je o mogućnosti pronalaženja u Rimu danskih i norveških suradnika. Često su bogoslovi iz skandinavskih zemalja, tijekom studija u Rimu, surađivali pripremajući tekstove na vlastitom jeziku.
Ono što čini posebnim rad u Skandinavskom programu jest to da se on prenosi u luteranskim, odnosno sad već post-kršćanskim zemljama, u kojima mnogi slušatelji nisu katolici. Stoga, osim prenošenja nauka Svetoga Oca i učiteljstva Crkve, to zahtijeva i sposobnost tumačenja stvarnosti opće Crkve radi boljega poznavanja i suzbijanja snažnih predrasuda. Što se tiče lokalne katoličke Crkve koja živi kao manjina, Skandinavski program nastoji pomoći u održavanju povezanosti s Rimom i ostatkom opće Crkve.
U okviru Skandinavskoga uredništva emitira se i program na finskom jeziku, čije nastajanje ima korijene u Estoniji; stoga u određenom smislu valja zahvaliti bivšem Sovjetskom Savezu. Početkom '60-ih godina, naime, pater Vello Salo počeo je emitirati program na estonskom jeziku za Estoniju koja je u to doba bila dio bivšega Sovjetskog Saveza, i u kojoj se provodila prisilna rusifikacija. Naravno, emisije su bile ometane, stoga je pater Salo zatražio pomoć od finskih slušatelja, moleći ih da mu šalju izvještaje o slušanju.
Tijekom Sabora, pater se Salo preselio u Jeruzalem, ali je i dalje slao vrpce sa snimkama. Ipak, program na estonskom jeziku poslije je prekinut. Sedamdesetih godina finski su slušatelji pisali patru Larsu Roothu tražeći program na finskom jeziku, koji je doista i ustanovljen 1975. godine, zahvaljujući zauzimanju patra Rootha. Tada je to bio 20-minutni program, u eteru jednom tjedno, koji je pripremala jedna redovnica, sestra Benedikta. Od 1981. godine program se emitira dva puta tjedno, a sadrži informacije o aktivnostima Svetoga Oca, vijesti iz katoličkoga svijeta te o ostvarivanju katoličkoga nauka u svakodnevnom životu. Program ima vrlo plodne kontakte s luteranskim župnicima i luteranskim vjeroučiteljima, kao i s braćom pravoslavcima.








All the contents on this site are copyrighted ©.