Uz misna čitanja 32. nedjelja kroz godinu razmišlja p. Sebastian Šujević
Ove nedjelje liturgijska čitanja nam u prvi plan stavljaju dvije osobine nas kršćana:
čežnja za Bogom i budnost, ili drugačije rečeno neprestano traženje Boga, potvrđivanje
da smo njegovi i budnost kako bi prepoznali njegovu prisutnost i susretali ga u životu
do njegova konačnog dolaska. Prvo čitanje nas uvodi u čeznutljiv odnos čovjeka
i Boga govoreći o mudrosti. Mudar čovjek shvaća da je Mudrost sam Bog i ovaj odlomak
postaje mu jasan: ...vide je koji je ljube i nalaze je oni koji je traže. Gospodina
nalaze. Ona pretječe sve koji je žude i prva im se pokazuje. Gospodin se pokazuje.
Tko zorom rani njoj taj se ne muči: nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih. Gospodin
pored nas sjedi. Jer je sama misao na nju, Gospodina, mudrost savršena... Uživljavanjem
i provođenjem tih riječi postajemo sudionici živog susreta s Gospodinom i molitva
psalmista vrlo lako može postati i naša molitva: „...ti si Bog moj: gorljivo tebe
tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna...
Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slaviti .“ Ta je čežnja dio nas,
sama naša narav nas upućuje na traženje koje svoj smisao postiže kada se odlučuje
za traženje Gospodina. No, da ta čežnja za Gospodinom ne postane navika, rutina,
licemjerna ili samo površinska dobro ju je hraniti, preispitivati, usavršavati, stoga
Gospodin poziva na bdijenje, na budnost srca. Tema budnosti u evanđeljima nije
slučajna niti sporedna. Prožima gotovo svaki tekst – parabola, govora, naučavanja
– koji prizivaju blizinu Kraljevstva Nebeskog. Toliko se naglašava, da se ta blizina
već sada ostvaruje u osobi Isusa Krista. Povijesni događaj Isusa Krista tako predstavlja
Gospodina koji dolazi, da je nužno upregnuti, pred njim, svu svoju pažnju i sve vlastite
snage. Tu budnost doseže svoj vrhunac pošto poziva na točno određen zadatak: slijediti
Isusa, biti prisutan kada prolazi zaručnik, sudjelovati na njegovoj svadbi... Kako?
Isus nam je dao primjer. Tijekom čitavog svog zemaljskog života On djeluje pod znakom
budnosti i to isto traži od svojih učenika. Isus neprestano preispituje događaje kako
bi iščitao volju Očevu. U intimnom zajedništvu s Ocem, Isus otkriva Božji plan i njegovo
pravo lice, a u isto vrijeme i čovjekov stav i odgovor. Prva Crkva je inzistirala:
moramo uvijek biti spremni na Gospodnji povratak. U tom raspoloženju iščekivanja skorog
dolaska Gospodnjeg čitaju se ove riječi Matejeva evanđelja. Radi se o pripravi za
drugi Gospodnji dolazak (deset djevica), o biti vjernima Bogu i u najmanjim odgovornostima
(talenti), o aktivnoj budnosti, ponajviše shvaćenoj kao pružanje ruke bratu u potrebi. Činjenica
je da se svijet neprestano mijenja, povijest neprestano „ubrzava“. Kao da pravilo
postaje ono što je novo, različito, neobjavljeno... Ideal modernog čovjeka nije očuvanje
situacije, niti postepeni razvitak, već kvalitativni skok, revolucija. Takva situacija
zahtjeva neprestanu obnovu, napuštanje navika, novu budnost. Stav modernog čovjeka
podosta upućuje na stav kršćana koji iako se zalaže u svijetu i u izgradnji zemaljskih
stvari, zna da je svaka ljudska građevina privremena i nesigurna i, svakako, predodređena
da bude nadiđena onim konačnim i sigurnim zahvatom kojim će sve biti preobraženo u
novo nebo i novu zemlju prema kojima smo se već zaputili. Sve u svemu, budnost je
osnovni stav kršćana. Ali, djelatna budnost koja ne čeka prekriženih ruku već priprema
susret. Budnost predstavlja suočavanje s tromošću i nemarom kako bi stigli k cilju
i bili spremni primiti Gospodina kada dođe (evanđelje). Ona je i borba protiv zla
i napasti. Kršćanin, predan Bogu, sin je, kćer je svjetla, ostaje budan i odolijeva
svakojakim napadima zla. Druga je vrsta budnosti ona prepoznavanja „posjeta“ Gospodnjih
koji za naš život imaju trajno značenje, jer Gospodin neumorno dolazi i kuca na vrata
svakog čovjeka. U tom smislu biti budan znači otkrivati i prepoznavati te trenutke,
znati čitati znakove vremena, ići ususret Gospodinu koji dolazi, koji prolazi pokraj
nas u drugim osobama i događajima. Napokon, budnost predstavlja primijetiti izazov
koji svijet neprestano postavlja Crkvi i svakom pojedinom vjerniku, i suočiti se s
njim. Vjernik neprestano dovodi u pitanje sudove, načine razmišljanja i djelovanja
ovoga svijeta, njegova ostvarenja i njegove projekte. Budnost ga nuka da pregledava
uvijek nanovo svoje stavove. Pozvani smo biti pomalo poput mladih – živost svijeta
– ne dopuštajući da društvo zasjedne i prepusti se obamrlo zauzetim stavovima. Jer
Gospodin je došao spasiti sve, posebno pri srcu imajući one koji pate, one koji griješe,
one koji propadaju.