2011-11-05 17:59:30

Uz misna čitanja 32. nedjelja kroz godinu razmišlja p. Sebastian Šujević


Ove nedjelje liturgijska čitanja nam u prvi plan stavljaju dvije osobine nas kršćana: čežnja za Bogom i budnost, ili drugačije rečeno neprestano traženje Boga, potvrđivanje da smo njegovi i budnost kako bi prepoznali njegovu prisutnost i susretali ga u životu do njegova konačnog dolaska.
Prvo čitanje nas uvodi u čeznutljiv odnos čovjeka i Boga govoreći o mudrosti. Mudar čovjek shvaća da je Mudrost sam Bog i ovaj odlomak postaje mu jasan: ...vide je koji je ljube i nalaze je oni koji je traže. Gospodina nalaze. Ona pretječe sve koji je žude i prva im se pokazuje. Gospodin se pokazuje. Tko zorom rani njoj taj se ne muči: nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih. Gospodin pored nas sjedi. Jer je sama misao na nju, Gospodina, mudrost savršena...
Uživljavanjem i provođenjem tih riječi postajemo sudionici živog susreta s Gospodinom i molitva psalmista vrlo lako može postati i naša molitva: „...ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna... Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slaviti .“
Ta je čežnja dio nas, sama naša narav nas upućuje na traženje koje svoj smisao postiže kada se odlučuje za traženje Gospodina.
No, da ta čežnja za Gospodinom ne postane navika, rutina, licemjerna ili samo površinska dobro ju je hraniti, preispitivati, usavršavati, stoga Gospodin poziva na bdijenje, na budnost srca.
Tema budnosti u evanđeljima nije slučajna niti sporedna. Prožima gotovo svaki tekst – parabola, govora, naučavanja – koji prizivaju blizinu Kraljevstva Nebeskog. Toliko se naglašava, da se ta blizina već sada ostvaruje u osobi Isusa Krista. Povijesni događaj Isusa Krista tako predstavlja Gospodina koji dolazi, da je nužno upregnuti, pred njim, svu svoju pažnju i sve vlastite snage. Tu budnost doseže svoj vrhunac pošto poziva na točno određen zadatak: slijediti Isusa, biti prisutan kada prolazi zaručnik, sudjelovati na njegovoj svadbi...
Kako? Isus nam je dao primjer. Tijekom čitavog svog zemaljskog života On djeluje pod znakom budnosti i to isto traži od svojih učenika. Isus neprestano preispituje događaje kako bi iščitao volju Očevu. U intimnom zajedništvu s Ocem, Isus otkriva Božji plan i njegovo pravo lice, a u isto vrijeme i čovjekov stav i odgovor. Prva Crkva je inzistirala: moramo uvijek biti spremni na Gospodnji povratak. U tom raspoloženju iščekivanja skorog dolaska Gospodnjeg čitaju se ove riječi Matejeva evanđelja. Radi se o pripravi za drugi Gospodnji dolazak (deset djevica), o biti vjernima Bogu i u najmanjim odgovornostima (talenti), o aktivnoj budnosti, ponajviše shvaćenoj kao pružanje ruke bratu u potrebi.
Činjenica je da se svijet neprestano mijenja, povijest neprestano „ubrzava“. Kao da pravilo postaje ono što je novo, različito, neobjavljeno... Ideal modernog čovjeka nije očuvanje situacije, niti postepeni razvitak, već kvalitativni skok, revolucija. Takva situacija zahtjeva neprestanu obnovu, napuštanje navika, novu budnost. Stav modernog čovjeka podosta upućuje na stav kršćana koji iako se zalaže u svijetu i u izgradnji zemaljskih stvari, zna da je svaka ljudska građevina privremena i nesigurna i, svakako, predodređena da bude nadiđena onim konačnim i sigurnim zahvatom kojim će sve biti preobraženo u novo nebo i novu zemlju prema kojima smo se već zaputili. Sve u svemu, budnost je osnovni stav kršćana.
Ali, djelatna budnost koja ne čeka prekriženih ruku već priprema susret. Budnost predstavlja suočavanje s tromošću i nemarom kako bi stigli k cilju i bili spremni primiti Gospodina kada dođe (evanđelje). Ona je i borba protiv zla i napasti. Kršćanin, predan Bogu, sin je, kćer je svjetla, ostaje budan i odolijeva svakojakim napadima zla.
Druga je vrsta budnosti ona prepoznavanja „posjeta“ Gospodnjih koji za naš život imaju trajno značenje, jer Gospodin neumorno dolazi i kuca na vrata svakog čovjeka. U tom smislu biti budan znači otkrivati i prepoznavati te trenutke, znati čitati znakove vremena, ići ususret Gospodinu koji dolazi, koji prolazi pokraj nas u drugim osobama i događajima.
Napokon, budnost predstavlja primijetiti izazov koji svijet neprestano postavlja Crkvi i svakom pojedinom vjerniku, i suočiti se s njim. Vjernik neprestano dovodi u pitanje sudove, načine razmišljanja i djelovanja ovoga svijeta, njegova ostvarenja i njegove projekte. Budnost ga nuka da pregledava uvijek nanovo svoje stavove.
Pozvani smo biti pomalo poput mladih – živost svijeta – ne dopuštajući da društvo zasjedne i prepusti se obamrlo zauzetim stavovima. Jer Gospodin je došao spasiti sve, posebno pri srcu imajući one koji pate, one koji griješe, one koji propadaju. RealAudioMP3








All the contents on this site are copyrighted ©.