Politika i nova evangelizacija

Salvatore Martinez, predsjednik pokreta 'Obnova u Duhu' napisao je opširan članak o odnosu katolika i politike i novoj evangelizaciji, koji je prošlih dana objavila agencija Zenit.
Martinez u svome promišljanju pretpostavlja dva neupitna načela: Crkva nije niti se može pretvoriti u politički subjekt, jer bi – kako tvrdi Benedikt XVI. – izgubila svoju neovisnost i svoj moralni autoritet, niti je pozvana stvarati političke stranke, jer bi se pretvorila u civilnu religiju. Kršćanska je zajednica naprotiv pozvana u Kristu oblikovati nove ljude, sposobne voditi politiku, muškarce i žene s novim srcem, sposobne dati novo srce političkim ustanovama– tvrdi predsjednik Martinez.
Ako se riječ Božja utjelovila, onda taj zakon ljubavi obvezuje i politiku i sve kršćane, primorava nas da s obnovljenom ljubavlju ispovijedamo svoju vjeru u kontekstima gdje nema Krista, ili je zanemaren ili ga se čak vrijeđa. Uostalom i papa je Benedikt XVI. glede toga vrlo jasan: Nema tako pravednog državnog uređenja da ljubav može učiniti suvišnom. Tko se želi otarasiti ljubavi spreman je otarasiti se čovjeka – piše Sveti Otac u enciklici Bog je ljubav, a Martinez dodaje da se svi imaju zauzeti u izgradnji civilizacije ljubavi.
Neodgodiva je nova evangelizacija politike da se naše doba oslobodi od duha zablude, moći prijevare koja iskrivljuje božansku mjeru o čovjeku i njegovoj sudbini, umnažajući strukture grijeha – tvrdi Martinez navodeći dva velika izazova za katoličku zauzetost u politici.
Prvi je – veli Martinez – opiranje marginaliziranju kršćanske vjeru u javnome životu. Kao što veli papa Benedikt XVI. „Crkva ne nudi tehnička rješenja niti se želi miješati u državnu politiku“, a premda su po svojoj naravi dvije zajednice sasvim različite i jedna i druga se imaju zauzimati da u središtu bude ljudska osoba i izgrađivati društvo po mjeri čovjeka, koje će omogućiti njegov cjeloviti razvoj. Ne smijemo dopustiti da se ušutka naša kršćanska laičnost, da bude privatna stvar. Sveti Augustin opominje: Ne svodite evanđelje na privatnu istinu, inače bi mogli ostati bez evanđelja – podsjetio je Martinez dodajući:
Nije prihvatljivo da se vjernici u brojnim državama moraju odricati svoje vjere ako žele biti aktivni građani. A kako je rekao Benedikt XVI. u Ujedinjenim narodima 18. travnja 2008. godine: Nikada ne bi trebalo nijekati Boga da se uživaju vlastita prava, a još je gore dati caru ono što pripada Bogu – podsjetio je Martinez.
Drugi pak izazov nove evangelizacije politike proizlazi iz gospodarskog i tržišnog shvaćanja globalizacije. Potičući konsumizam u središtu je pozornosti materijalni vidik čovjeka, dok se sasvim zanemaruje njegov odnos s Bogom. Željelo bi se nametnuti „utilitarističko kršćanstvo“, koje bi zadovoljavalo materijalne potrebe čovjeka, a spasonosnu važnost naše vjere svesti na čisti humanizam, na ateističku filantropiju. Boga se želi izolirati u onostranosti, a čovjeka u beznačajnosti – piše Martinez.
Martinez tvrdi da je duboka planetarna kriza prije svega duhovna kriza. Gospodarska i politička kriza je posljedica duhovne krize koja je zahvatila ljude pa i brojne vjernike. Upravo stoga dužni smo misliti na novu evangelizaciju življenja i ustanova koje se skrbe o sudbini ljudi i naroda – istaknuo je predsjednik Martinez i dodao:
Već tri godine papa Benedikt XVI. ponavlja da je potreban novi naraštaj katolika zauzetih u politici i navodi pet vrlina neophodnih za sve koji se žele zauzeti u ostvarivanju općega dobra putem politike:

Neporočni moral

Istančana kulturna prosudba

stručnost

nesebično služenje

Valja podsjetiti da Papa govori o „evanđeoskoj formaciji“, a ne o političkoj. Valja se dakle vratiti evanđelju. Ivan Pavao II. je tvrdio: „Izvan evanđelja nema rješenja socijalnom pitanju.“ Evanđelje je dakle najbolja škola laičnosti, jer nitko bolje od Isusa nije naučio ljude umjetnost života. On se djelima zauzimao za ljude, uvijek je bio na strani naroda i život je dao za svoje prijatelje – zaključio je Martinez.