Tko uistinu misli na budućnost Domovine?

Predizborno doba prigoda je da se stvarno svi zamisle nad budućnošću domovine koju uostalom svi pišemo. Kadšto, a možda i vrlo često, bit će teško razlučiti istinu od pukih promidžbenih trikova. No valja odmah reći da velika obećanja obično ne pružaju mnogo, dok žilavi rad i izgaranje za opće dobro, tek postupno pokazuje plodove. Nitko nema u ruci čarobni štapić. Nitko samim tim što preuzme vlast ne će promijeniti gospodarsko stanje u zemlji. Ne budu li političari mimo svojih boja barem pokušali čuti i glas stručnjaka, jedva da se imaju pravo pozivati na svoju sposobnost. Ako dosadašnja oporba pobijedi, već se unaprijed zna da će odmah ograničiti svoja predizborna obećanja novom smicalicom: nismo ni znali kakav nam je nered ostavila dojučerašnja vlast. Pobijede li oni koji su do sada bili na vlasti, tražit će potporu svih i uživati u ponovno zadobivenom povjerenju birača. Svojedobno, u komunizmu, naime, vladajućoj je partiji uvijek stalo do toga što misli Crkva. Ali odmah su joj prigovarali, ako je izrekla kritiku, da je to, navodno, bilo miješanje u politiku. Ako su ih hvalili, onda to nije bilo miješanje u politiku. Slično je i danas. Stoga nas čudi što se glavni državni odvjetnik svrstava u politiku, a to po naravi ne bi smio. Nema vike na njega upravo stoga što se svrstao s lijevima. I drugih nelogičnosti bit će još, pa valja imati dobro izoštreno oko i uho da se uoče. No naši će biskupi vjerujemo uputiti vjernike da glasuju prema svojoj savjesti, a to znači da znadu raspoznati one koji se zauzimaju za istinski duhovni i materijalni napredak jednako kao i one kojima je samo do vlasti i da žive na teret svojih birača. No zar na teret birača ne živi i sudstvo, i školstvo, i zdravstvo, i predsjednik u penziji?