Asiški skup kao škola

Na jučerašnji se skup u Asizu osvrnuo, kako smo čuli, sam papa Benedikt XVI. koji ga je i htio i na koji su se odazvali predstavnici religija pa i nevjerujući. Svi smo u neprestanom traganju za Bogom kojega neki nazivaju ovako neki onako, a neki vjerojatno traže istinu, što Papa poistovjećuje s traženjem Boga. Svjetske novine uglavnom sa simpatijom komentiraju taj skup te mu posvećuju doličnu pozornost. Hrvatski su pak mediji, budući da su pod utjecajem ljevice, više usredotočeni na događaje u Saboru koji je raspušten i na stalnu viku protiv korupcije koja je usmjerena samo u jednom pravcu. Smjeli bismo se malo igrati proroka temeljem jedne priče, kad su se, naime, vojnici ustrojeni u redove, strojevim korakom dali u potjeru za neprijateljem. Valjalo je do neprijatelja prijeći most, a oni su jednako marširali dok se slijedom vibracija most nije srušio. Do neprijatelja nisu stigli, nego su sami nastojali usred vode spašavati se kako su mogli. Da je ova vika protiv korupcije malo staloženija, moglo bi se i štošta drugo uočiti, ali tu su na djelu i neke druge interesne zaslijepljenosti. Možda će mnogi tek 4. prosinca progledati. Do tada bi ipak valjalo trjeznije promišljati o općem dobru svih. Valjalo bi možda malo i zastati pred Kamentim vratima, pa makar i ne bili neki pobožnjaci. Ako se svjetski mir gradi nastojanjem svih, od političara, gospodarstvenika, vojnika, radnika, intelektualaca, to ne izuzima ni molitelje, kako je to Papa istaknuo. Slično je i s izgradnjom neke državne zajednice, kao što je Hrvatska i njezino dobro, a to znači dobro svih njezinih stanovnika.