O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran

Na poticaj Hrvatske biskupske konferencije, a u organizaciji Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK, predstavnici svih hrvatskih biskupija okupili su se na Petom hrvatskom socijalnom tjednu, održanome od 21. do 23. listopada u Zagrebu. Tristotinjak sudionika, od čega šezdesetak predavača raznih struka iz cijele Hrvatske, pod različitim je vidicima razmatralo temu „Kultura rada u Hrvatskoj“, a po završetku svoga rada uputili su hrvatskoj javnosti, pojedincima i ustanovama zajedničku Deklaraciju, u kojoj je istaknuta zaboravljena antropološka istina da je rad prije svega etičko-moralna i duhovna, a ne tek ekonomska kategorija, i u kojoj je upozoreno da se u društvu sve jasnije naziru dvije ugrožene skupine: nezaposleni – to jest oni koji su isključeni iz svijeta rada i prezaposleni – odnosno oni koji su isključeni iz obiteljskog i društvenog života.
Na tragu socijalnog nauka Crkve – čita se u Deklaraciji – polazeći od stanja u društvu, a na temelju rasprava na Petom hrvatskom socijalnom tjednu glede razvoja nove kulture rada u Hrvatskoj, želimo i tražimo sljedeće:
1. Razvijati duhovnost rada, vraćajući radu njegov pravi smisao i vrijednost.
2. Razvoj poduzetništva počiva na tri jednostavna načela: pravedan profit za vlasnike poduzeća/poduzetnike; pravedna plaća za radnike i pravedan porez za državu. Poduzetništvo pretpostavlja i zahtijeva stabilno pravno uređen sustav, no zakoni se moraju donositi imajući ponajprije u vidu hrvatsko gospodarstvo, poštujući iskustva i dobru tradiciju u Hrvatskoj. Od poduzetništva u poljoprivredi ne treba očekivati da će mala poljoprivredna gospodarstva biti osnova našeg razvoja, ali ona mogu biti značajan gospodarski i socijalni čimbenik ako se udruže u moderne zadruge. Zadrugarstvo je u Hrvatskoj imalo dugu tradiciju, prekinutu nakon II. svjetskog rata. Tu tradiciju valja oživjeti, naravno, primjereno vremenu.
3. U Hrvatskoj postoje mnogobrojni uzroci nezaposlenosti. Kako bismo riješili taj problem, potrebno je djelovati u nekoliko smjerova: poticajima za zapošljavanje pridodati i poticaje za cjeloživotno obrazovanje radnika, medijski promovirati poslodavce koji zapošljavaju teško zaposlive skupine, povećati sredstva za mjere politike zapošljavanja te maksimalno se usredotočiti na korištenje sredstava Europske Unije u području zapošljavanja. Posebnu pozornost usmjeriti na eliminiranje dugotrajne nezaposlenosti, koja je višestruko štetna za pojedinca i društvo. Ukloniti barijere koje onemogućuju nezaposlenim roditeljima smještaj djece u predškolske ustanove kako bi bili u mogućnosti aktivno tražiti posao.
4. i 5. Kao narod i politička zajednica ne smijemo odustati od odgoja za rad. U potrošačkoj, zabavljačkoj kulturi nije lako odgajati za rad, stoga je u odgoju za rad potrebno ojačati funkciju obitelji. Obitelj je u Hrvatskoj još uvijek funkcionalna institucija i na nju se potrebno više osloniti i više joj pomoći budući da je njezin doprinos društvu od nezamjenjive važnosti. Sustav vrijednosti u obitelji prenosi se upravo u zajedništvu roditelja i djece. Sloboda od nedjeljne tlake nužni je uvjet mogućnosti odgoja u obitelji, pa i odgoja za rad, zbog čega zahtijevamo da se hrvatskim obiteljima omogući nedjeljom biti zajedno i slaviti Dan Gospodnji.
6. Posebno inzistiramo na zakonima koji će učinkovito štititi radnika, te njihovoj provedbi, koja će omogućiti stvarno poštivanje radničkih prava. Teološki gledano, neisplata plaće je grijeh, a društveno gledano krađa.
7. Za napredak sela nužno je, u seoskim krajevima, učiniti gospodarsku strukturu raznovrsnijom. Posebno ističemo problem manjka radnih mjesta za žene, što potiče njihov odlazak i dugoročno je i višestruko štetan za sveukupni razvoj Hrvatske.
8. Uključivanje u dobrovoljni rad, novi odnosi povjerenja koji se na taj način između ljudi ostvaruju, uvećavaju društveni kapital, a samim time i sposobnost društva za razvoj i otvaranje novih radnih mjesta.
9. Država i državne institucije trebaju početi djelovati društveno kako bi zadobile povjerenje građana i omogućile razvoj društva koji je sada zaustavljen. Trebamo konačno demontirati sustav upravljanja koji je tijekom totalitarnog režima bio projektiran da građane nadzire, a ne da im služi.
10. U području zakonodavstva tražimo da hrvatski zakonodavac počinje ozbiljno uređivati hrvatsko društvo polazeći od dobrih hrvatskih praksi, postojećeg sustava vrijednosti, kulture i tradicije koju valja čuvati i razvijati, a ne ignorirati.
11. Socijalni pastoral potiče vjernike da promiču svekoliku humanizaciju osobnih i društvenih, gospodarskih, kulturnih i političkih zbilja hrvatskog društva. Ovo zalaganje nadilazi samo tradicionalno karitativno djelovanje u Crkvi, jer uključuje edukaciju i preventivu, a ne samo ublažavanje društvenih problema. Od vjernika se očekuje solidarna i dragovoljna zauzetost već u njegovoj župi, ali i šire, u prakticiranju društvene dimenzije vjere.
Predvodeći jučer svečanu Euharistiju u zagrebačkoj katedrali, kojom je i službeno zaključen Peti hrvatski socijalni tjedan, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić kazao je kako istinu o Kristu, o samoj sebi i o čovjeku Crkva ne može čuvati za sebe. Po svojoj naravi pozvana je naviještati tu istinu svakom čovjeku. U postizanju toga cilja Crkva se služi svojim socijalnim naukom. Kao članovi Crkve, sudionici Petog hrvatskog socijalnog tjedna u Zagrebu proteklih su dana pomno razmatrali složenu zbilju hrvatskog društva i to u svjetlu vjere i crkvene predaje. Ne zaustavljajući se samo na razmišljanju nad tom zbiljom, nastojali su je sagledati u skladu sa smjernicama evanđeoskoga učenja o čovjeku i o njegovu zemaljskom, a ujedno i transcendentnom pozivu – kazao je zagrebački nadbiskup, navodeći potom i sam dio Deklaracije u kojemu se poziva Država da se snažnije uključi u rješavanje pitanja rada, vodeći osobito računa o najslabijima.