Opća audijencija

Čovjek često zaboravlja dobrotu Boga koji naprotiv ostaje vjeran u svakom vremenu – istaknuo je papa Benedikt XVI. na općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra pred više od trideset tisuća hodočasnika. Papa je nastavio kateheze o molitvi, a danas je objasnio molitvu u 136. psalmu koji pjeva o Božjoj dobroti i njegovim čudesnim u povijesti Izraelskog naroda.
Psalam je svečana molitvena zahvala koja se tradicionalno pjevala na židovskoj pashalnoj večeri u spomen velikih djela koja je Bog učinio za svoj izabrani narod. Vjerojatno ga je i Isus pjevao na posljednjoj večeri s učenicima, jer čini se da na njega misle evanđelisti Matej i Marko kada pišu: Poslije pjevanja psalama iziđoše na Maslinsku goru. Obzor zahvale dakle osvjetljava težak put Golgote – primijetio je Sveti Otac.
Govoreći o sklopu psalma, rekao je da je napisan u obliku litanija, te da se iza svakog spominjanja Božjega spasonosnog pothvata ponavlja – vječna je ljubav njegova. Psalam je kratki prikaz povijesti izabranog naroda, od stvaranja do ulaska u obećanu zemlju uvijek je Bog čudesno vodio narod svoj. Ulaskom u obećanu zemlju iščezla je nesigurnost a nastupilo je vrijeme stabilnosti, ali i idolatrijske napasti, miješanja s poganima i samodostatnosti, i prijetnja dakle sjećanju na velika djela Božja – kazao je Papa dodavši da upravo stoga psalmist spominje ponižavanje i neprijatelje, zbilju smrti u kojoj se opet Bog objavljuje kao Spasitelj, jer je vječna ljubav njegova.
Čitajući psalam spontano se nameće upit, kako ga možemo učiniti svojom molitvom – primijetio je Sveti Otac. Važan je okvir psalma, početak, kraj i stvaranje. Stvaranje je veliki dar Božji od kojega živimo, u kojem se Bog objavljuje u svojoj dobroti i veličini, moramo dakle biti svjesni da je stvaranje Božji dar svima. Potom slijedi povijest spasenja, naravno mi možemo reći da su oslobađanje iz Egipta, prolaz kroz pustinju i ulazak u obećanu zemlju daleka prošlost koja nema veze s nama, ali moramo biti pozorni na temeljni molitveni sklop psalma, Izraelovo pamćenje dobrote Božje. Unatoč brojnim tamnim trenutcima, teškoćama i smrti, Izrael se sjeća da je Bog bio dobar, sjeća se njegove moći i da je vječno njegovo milosrđe – objasnio je Benedikt XVI. dodajući da je vrlo važno da se i mi sjećamo dobrote Božje.
Sjećanje biva moć nade, podsjeća nas na Božju prisutnost, da je Bog dobar i da je vječno njegovo milosrđe. Sjećanje tako otvara put prema budućnosti, ono je poput svijetle zvijezde koja nas vodi. Sjećamo li se i mi dobra, milosrdne i vječne ljubavi Božje ? zapitao je Sveti Otac dodavši da je povijest Izraela i naša povijest koja govori o Božjoj objavi i o izabranom narodu. Budući da se Bog utjelovio, postao jedan od nas, s nama živio, trpio i umro za nas, s nama ostaje u sakramentu i u svojoj riječi. To je povijest, pamćenje, dobrote Boga koji nam jamči svoju dobrotu i svoju vječnu ljubav – ustvrdio je Benedikt XVI. i dodao:
A u ove dvije tisuće godina crkvene povijesti, Božja se dobrota uvijek iznova očituje, nakon tamnih razdoblja, nacističkih i komunističkih progona, Bog nas je oslobodio, očitovao je da je dobar i moćan i da je vječno milosrđe njegovo. Kao što je u zajedničkoj povijesti prisutno sjećanje na dobrotu Božju, i svatko od nas ima svoju povijest spasenja. Te se povijesti moramo sjećati, nikada ne zaboravljati velika djela koja je Bog učinio u našem životu. Vječno je njegovo milosrđe, i ako sam danas zapao u gluhu noć, sutra me oslobađa jer je vječno milosrđe njegovo – ustvrdio je Papa.
Govoreći da se na kraju psalma ponovno govori o stvaranju, jer Bog daje hranu svakom tijelu, psalam završava – kako je rekao – pozivom na hvalu: Hvalite Boga nebeskog, vječna je ljubav njegova. Bog je dobar i brižan, daje baštinu svojoj djeci i haranu za život. Bog je stvorio nebo i zemlju i sva tijela nebeska, ušao je u ljudsku povijest da spasi svoju djecu, svojom dobrotom ispunja svemir, a dajući kruh brine se za život. Nevidljiva Stvoriteljeva moć, opjevana u psalmu, objavljuje se u malenoj vidljivosti kruha, koji nam omogućuje život, kruh dakle simbolizira ljubav Boga Oca i otvara nas novozavjetnom ispunjenju, kruhu života, Euharistiji, koja nas prati na kršćanskom putu, predujmljujući konačnu radost nebeske gozbe – objasnio je Benedikt XVI.
Završavajući katehezu na današnjoj općoj audijenciji Papa je rekao da psalam podsjeća na najvažnije događaje u povijesti spasenja, sve do pashalnoga otajstva u kojem spasonosno Božje djelovanje doseže vrhunac. Sa zahvalnom radošću slavimo dakle Stvoritelja, Spasitelja i vjernog Oca, koji je tako ljubio svijet da je dao svojega jedinorođenoga Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni. U punini vremena, Sin je Božji postao čovjekom za naš život, da spasi svakoga od nas, a kao kruh se dariva u euharistijskome otajstvu da stupimo u njegov savez po kojem bivamo sinovi.
Neizmjerna je milosrdna Božja dobrota i uzvišenost njegove vječne ljubavi. Ovu katehezu želim zaključiti riječima iz Prve poslanice svetoga Ivana, kojih se uvijek imamo sjećati u svojoj molitvi: Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja, a to i jesmo – zaključio je Benedikt XVI. Pozdravljajući pak hodočasnike na raznim jezicima, hrvatskoj se skupini hodočasnika obratio riječima: Upućujem srdačan pozdrav svim hrvatskim hodočasnicima, a osobito vjernicima iz Splita. Zadaća je kršćana sveto živjeti. Dok obilazite grobove apostola u gradu Rimu, sjetite se primjera njihovog života kojega su dali za vjernost Kristu. Hvaljen Isus i Marija!