Kardinal Mauro Paicenza, pročelnik Zbora za kler, u ponedjeljak je (3. listopada)
na svećeničkom skupu u Los Agelesu govorio o tome kakav bi imao biti svećenik XXI.
stoljeća. Govoreći o stanju i nesigurnostima u današnjem društvu, kardinal je podsjetio
na istraživanje američke spisateljice, Dorothy Thompson, o zloglasnom koncentracijskom
logoru Dachau. Na upit: tko je u paklu koncentracijskog logora Dachau najduže zadržao
mentalnu ravnotežu i vlastiti identitet? Preživjeli su odgovorili da su to bili katolički
svećenici. Istinita je ta tvrdnja jer su bili svjesni svojega svećeničkog poziva,
imali svoju ljestvicu vrijednosti, sasvim su živjeli za svoje ideale, bili su svjesni
svojega poslanja – kazao je kardinal Piacenza. Govoreći o današnjem društvu, o
sekularizaciji, agnosticizmu i raznim oblicima ateizma, kardinal je ustvrdio da se
često čuje pitanje: Tko je svećenik u današnjem svijetu: čovjek s Marsa, čudak ili
živi fosil? Ako promatramo modernu kulturu osjećamo da je prožeta sustavnom sumnjom
glede vjere, razuma, religije i naravnoga zakona. Bog je nepotrebna pretpostavka,
napisao je Camus, i savršeno sam siguran da me ne zanima. U najboljem slučaju o Bogu
se ne govori, ali se često ističe nerješiv sukob između dvije isključujuće zbilje:
Bog ili čovjek. Ako pak promatramo sveukupno moralno ponašanje, svatko je svjestan
pomutnje, nereda i anarhije u tome području – primijetio je kardinal ustvrdivši da
život i svećenička služba baš u tome kontekstu stječe odlučujuću važnost i vrlo je
aktualna. Što ga se više udaljava, svećenik biva važniji, što ga se više smatra fosilom
on je aktualniji – kazao je kardinal Piacenza. Svećenik ima naviještati svijetu
vječnu Kristovu poruku, u svoj njezinoj cjelovitosti i korjenitosti, on ne smije razvodnjavati
poruku, ali mora uzdizati narod, društvu mora naviještati osloboditeljsku Kristovu
snagu. Svi osjećaju potrebu reforma u društvenom, gospodarskom i političkom području;
svi žele da u središtu sindikalnih borba i gospodarstva bude ljudska osoba i ostvarenje
ciljeva pravednosti, solidarnosti i zauzimanja za opće dobro. Sve će to ostati mrtvo
slovo ako se ne promijeni ljudsko srce – ustvrdio je kardinal ističući da je ljudski
duh istinska bojišnica Crkve. Nauk i povijest svjedoče da Crkva može odoljeti svim
napadima političkih, gospodarskih i kulturnih sila, ali ne može odoljeti prijetećoj
opasnosti ako zaboravi Isusove riječi: „Vi ste sol zemlje, vi ste svjetlo svijeta“.
Isus također upozorava na posljedicu toga zaborava: „Ako sol obljutavi, kako će se
svijet očuvati od propasti?“ U svijetu zatrpanom konzumističkim i seksualnim porukama,
obuzetom zabludom, predstavljenom u zavodljivom ruhu, svećenik mora govoriti o Bogu,
vječnim zbiljama, a da bi bio vjerodostojan mora biti vjernik i „čist“. Mora biti
u svijetu, ali se ne smije poistovjetiti sa svijetom. Ne prilagođavajte se svjetskom
mentalitetu – piše sveti Pavao u poslanici Rimljanima. Svećenik ne smije biti kao
i drugi – ustvrdio je kardinal Piacenza. Svećenik je potreban društvu, jer je glas
onih koji glasa nemaju: maleni, siromašni, stariji, potlačeni i rubni. Ne pripada
sebi nego drugima. Ne živi za sebe nego za druge. S drugima dijeli radosti i patnje,
bez obzira na dob, socijalno stanje, političko opredjeljenje i vjersku praksu. Povjeren
mu je dio Božjega naroda koji mora voditi poštujući dostojanstvo svake osobe, on ima
živjeti za taj narod. Istodobno mora biti malen i velik, plemenit kao kralj, jednostavan
i naravan kao seljak. Heroj u samosvladavanju, gospodar svojih želja, sluga malenih
i slabih, ne smije se klanjati pred moćnicima, a mora se saginjati pred siromašnima
i malenima. Mora biti Gospodinov učenik i čelnik njegova stada – zaključio je kardinal
Piacenza.