Da nema Jutarnjega lista, valjalo bi ga izmisliti. Jutarnji nas, naime, uči kako valja
skandalozno izmisliti dramu i nepodnošljivost u Katoličkoj školi na temelju rekla-kazala.
Onda se s tim u vezi na portalu Jutarnjega javljaju slični čitatelji oboružani površnošću
koji bi stvarno htjeli katolištvo spaliti poput vještica i katolicima propisivati
što se smije a što ne smije i to u ime slobode. Potom se to prenosi na druge portale
kao puka istina. Roditelji se pritom prozivaju kao mogući nesposobnjakovići pa bi
im stoga ovakvi mudrijaši imali odgajati djecu u svoj slobodi i bez ikakvih zabrana,
a onda bi se opet ti isti skandalizirali kad takva djeca pođu za drogom i svakojakim
razvratništvom. Ne bi li u ime slobode netko od tih antikatolika jednom mogao došetati
na predstavu u kazalište u kupaćim gaćicama, jer možda tamo ne vrijede neki propisi
o oblačenju i ponašanju? E pa sad je to pretjerivanje, rekli bi takvi, ali jednako
kao što je i njihovo prenemaganje nad svojom mudrošću glede katolika.