Blagdan svetoga Jeronima

Ima li ikoga na svijetu da ne shvaća da je potrebno djecu odgajati? Što mi zapravo djeci pružamo odgojem? Svi će se složiti da je najprije ljubav. Ali ta ljubav ima tisuću načina izražavanja: brige, radosti, strepnje, zauzetosti, pomoći itd. No sve to mi nosimo u sebi, i kako smo sami usmjereni, tako želimo da budu i djeca. Već je sveti Augustin govorio da jedni smatraju dobrim ovo, a drugi ono. U doba komunizma, dobro još pamtimo, da su mnogi prononsirani komunisti davali svoju djecu časnim sestrama, a ne gradskim vrtićima. Očito su shvaćali da im časne sestre mogu pružiti ono što je potrebno za skladan odgoj u poštenju, radu, zabavi, plemenitosti. U nekim se pak zemljama nije nešto takvo ni moglo zamisliti. Valjalo je odgajati nekog kolektivnog čovjeka. Ovih je dana riječki Novi list donio opširnu reportažu o susretima, danas već odraslih žena i majka, s časnim sestrama karmelićankama koje su odgojile nekoliko naraštaja u svojem domu za nezbrinutu i napuštenu djecu. Svi se sa zahvalnošću sjećaju te dobrote koja je iz časnih sestara zračila.
Kako čudno onda zvuče neke protimbe već na samu pomisao da bi studentski kateheta imao nešto govoriti nastavnicima u jednoj brodskoj srednjoj školi. To osporavanje se ističe pod naslovom zbogom pameti, samo što osporavatelj na nesreću nije mislio na sebe jer se doista ovakvim pisanjem vraća u daleku prošlost. No ni ta prošlost ipak nije tako daleko. U Velikoj se Britaniji odlučilo da se godine više ne broje tradicionalno spominjući Krista, tj. prije Krista ili poslije Krista, nego prije naše ere, ili u našoj eri. A koja je to era naša, ako je nulta godina upravo ta razdjelnica: Kristovo rođenje? Zar Britanci otkrivaju toplu vodu nakon komunista? I tko je tu zatucanac?
Uz današnji spomen sv. Jeronima koji je duboko poznavao Sveto pismo, a to znači i svu ljubav koja se po Isusu Kristu nama daje i koju mi kao kršćani svjedočimo riječju i djelom, pogotovu u odgojnom zauzimanju, dobro je podsjetiti se Pavlovih riječi Timoteju: Sveto pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.