Tajnik Zbora za kler istaknuo važnost priručnika za ispovjednike

„Potrebno je vratiti se ispovjedaonici kao mjestu na kojemu se slavi sakrament Pomirenja, ali i mjestu na kojemu se ima češće „boraviti“, kako bi vjernik pronašao milosrđe, savjet i utjehu, osjetio da ga Bog voli i shvaća, i iskusio nazočnost Božjega milosrđa, uz stvarnu nazočnost u Euharistiji – tim se riječima papa Benedikt XVI. obratio ispovjednicima tijekom nedavne Svećeničke godine, upozoravajući sve i svakoga pojedinačno na važnost i apostolsku žurnost ponovnoga otkrivanja sakramenta Pomirenja, kao pokajnici i kao službenici.
Za suočavanje obnovljenoga duha s novim i snažnim pastoralom sakramenta Pokore i duhovnoga vodstva, potrebne su nove oči i novo srce, koji su u stanju nadvladati materijalističko viđenje događajā i ljudskoga razvoja te, zapravo, same ljudske osobe – stoji u dokumentu namijenjenom ispovjednicima i duhovnim voditeljima koji je u ožujku objavio Zbor za kler. Dokument, poslan svim biskupskim konferencijama u svijetu, daje praktične smjernice. On je stoga, - kako je biskup Celso Morga Iruzubieta, tajnik Zbora za kler, istaknuo u članku objavljenom u vatikanskom dnevniku L'Osservatore Romano – dragocjen za svakog svećenika, kao službenika sakramenta Oproštenja, i kao pokajnika kojemu je potreban oprost; te kao duhovnoga savjetnika, i poniznoga primatelja i odgovornoga za duhovni savjet drugoga.
Svećeniku je potreban sakrament Oproštenja; ne bi ga trebao svjesno zanemariti – napominje biskup. Uostalom, samo ako je svećenik dobar pokajnik, bit će dobar služitelj sakramenta Pomirenja; ako ponizno i odgovorno dopusti da ga se vodi putovima Duha, normalno je da on bude dobar savjetnik za druge. Osobno iskustvo puta duhovnoga vodstva, izvrsna je škola za rad u službi mudroga savjetnika u korist drugih. Kako je istaknuto u predstavljanju dokumenta – primijetio je nadalje biskup – za svećenike je otkrivanje sakramenta Pomirenja, kao pokajnika i službenika, mjera istinske vjere u spasenjskom Božjem djelovanju. Upravo je ta vjera u otajstvo otkupljenja i njegovo ostvarenje u Crkvi i kroz Crkvu koju podupire, tijekom cijeloga života, konkretna, radosna praksa puna pouzdanja i zauzeta prihvatom i podjelom sakramenta Pokore, kao i duhovnoga vodstva – istaknuo je biskup.
Praksa je čestoga ispovijedanja i duhovnoga vodstva za sve u Crkvi: za žene i muškarce, djecu, mlade i odgovorne odrasle osobe – stoji u dokumentu koji između ostaloga ističe osobnu odgovornost onoga koji prima duhovno vodstvo. Osobna odgovornost i sloboda nisu nikako okrnjene; štoviše stalno se ističu i vrjednuju. Kršćanin ima uvijek djelovati u potpunoj slobodi i odgovornosti – napominje se u dokumentu te objašnjava da duhovno vodstvo ima uvijek biti prilagođeno dobi, uvjetima i konkretnoj pripremi osobe, posebno mladih. Koliko se puta događa da svećenička ili redovnička zvanja ne uspijevaju niknuti zbog nedostatka odgovarajućega duhovnoga vodstva! – istaknuo je tajnik Zbora za kler.
Nije laka zadaća koju ovaj dokument zadaje svećenicima. Riječ je o teškom pastoralnom planu, službi koja zahtijeva studij teologije, posebno duhovne i pastoralne teologije, te veliku raspoloživost. Uz svakodnevno slavljenje Euharistije, velikodušna i svakodnevna raspoloživost za slušanje sakramentalnih ispovijedi, te duhovno vodstvo bit će stvarna mjera vlastite pastoralne ljubavi i vlastitog identiteta – napomenuo je biskup te spomenuvši se na kraju blaženoga Ivana Pavla II. istaknuo da taj dokument želi odati počast bezbrojnom nizu svetih, gotovo uvijek anonimnih, ispovjednika zaslužnih za spas brojnih duša kojima su pomogli u obraćenju, u borbi protiv grijeha i kušnji, u duhovnom napredovanju, i u konačnici, u posvećenju.