Papin susret s katolicima zauzetim u Crkvi i javnom životu

Prije službenoga oproštaja u zračnoj luci Lahr, Sveti se Otac jučer u 17 sati susreo s katolicima zauzetim u Crkvi i javnome životu. Nakon uvodnoga govora freiburškog nadbiskupa i predsjednika Njemačke biskupske konferencije msgr-a Zöllitscha, papa Benedikt XVI. obratio se nazočnima ističući postupno slabljenje vjerske prakse i udaljavanje krštenih od Crkve, te se zapitao: Znači li to da se Crkva treba mijenjati? Zar se ne bi trebala prilagoditi sadašnjem vremenu da može stupiti u dodir s osobama koje traže Boga i koje su u sumnji? Osjeća se potreba za promjenom – ustvrdio je Benedikt XVI. dodajući:
Svaki je kršćanin i zajednica vjernika pozvana na trajno obraćenje, a taj poziv je sadržan u apostolskom poslanju Kristovih učenika i Crkve. Crkva uvijek ima provjeravati vjernost svome poslanju. U izvršavanja svojega poslanja uvijek se mora razlikovati od svoga okruženja, ne smije se poistovjećivati sa svijetom, jer njezino poslanje proistječe iz otajstva trojedinog Boga, iz njegove stvoriteljske ljubavi. Crkva ne posjeduje ništa svojega, sve je primila od svoga utemeljitelja, i stoga ima težiti da bude sredstvo otkupljenja, da svijet prožima Božjom riječju, da ga preobražava na putu k zajedništvu s Bogom – kazao je Sveti Otac.
Nastavljajući govor o potrebi trajnog obraćenja, Sveti je Otac rekao kako se kroz povijest Crkve očituje i suprotna težnja, to jest da se Crkva udomi u svijetu, da bude samosvojna i da se prilagodi svijetu, da se organizaciji i instituciji posveti veća važnost negoli samom crkvenom poslanju da iznutra preobražava svijet. Može se reći da su sekularizacije u raznim povijenim razdobljima uvelike poticale pročišćavanje i nutarnju reformu u Crkvi. Sekularizacije, u obliku oduzimanja crkvenih dobara ili povlastica, uvijek su pridonijele oslobađanju Crkve od svjetovnoga duha. Crkva se, tako reći, oslobađala od svojih materijalnih dobara i tako je sasvim prihvaćala svoje zemaljsko siromaštvo. Povijest svjedoči da je misijsko svjedočanstvo Crkve jasnije ako je Crkva udaljenija od materijalnih dobara, jer je slobodnija za Boga i za bližnjega – objasnio je Papa i dodao:
Nije riječ o tome da se pronađe neka nova taktika kako bi se unaprijedilo poslanje Crkve, nego o oslobađanju Crkve od svake taktike radi iskrenog i cjelovitog življenja vjere u sadašnjem vremenu, da se istinska vjera oslobodi od prividne vjere, od običaja i konvencija kazao je Papa upozoravajući na „skandal „ suvremenoga svijeta i na „skandal Kristova križa“.
Kršćanska vjera uvijek je skandal za čovjeka i ne samo našega doba. Da se Bog zanima na ljudska bića, da je Nedostižni u određenom trenutku postao opipljiv, da je Besmrtni trpio i umro na križu, da je nama smrtnicima obećano uskrsnuće i život vječni – nije lako današnjem čovjeku vjerovati u to. Taj je skandal, koji se ne može uništiti ako se ne ukine kršćanstvo, nažalost, zasjenjen je nedavnim bolnim skandalima vjerovjesnika. Vrlo je opasno kada ti skandali potisnu primarni skandal križa i učine ga nevidljivim, odnosno kada istinsku kršćansku poruku skrivaju iza nepodobnosti njezinih glasnika – ustvrdio je Benedikt XVI.
Takva je Crkva, oslobođena od svjetovnih primjesa, sposobna naviještati ljudima – trpećima i onima koji se skrbe o njima u društveno karitativnom okviru, posebnu životnu snagu kršćanske vjere. Jer karitativno djelovanje Crkva ne smatra nekom vrstom socijalne potpore, što bi se moglo drugima prepustiti, nego je sastavnica njezine naravi, izraz njezina postojanja. Ali, upozorio je Papa, i crkvena karitativna djela moraju uvijek voditi računa o prikladnoj udaljenosti od svijeta da se, pred rastućim udaljavanje od Crkve, ne osuše njezini korijeni.
Zaključujući svoj govor Papa je istaknuo da jedino duboki odnos s Bogom omogućuje cjelovitu pozornost prema čovjeku, isto kao što slabi odnos s Bogom ako se ne posvećuje pozornost bližnjemu. Sadašnji život je povezan s vječnim životom. Kao pojedinci i kao crkvena zajednica živimo jednostavnost velike ljubavi, koja je ujedno vrlo teška i vrlo laka, jer ne zahtijeva ništa više ni manje nego sebedarje – zaključio je Benedikt XVI.