U četvrtak, 22. rujna, papa će Benedikt XVI. započeti svoje 21. međunarodno apostolsko
putovanje, koje će biti pod geslom „Gdje je Bog, tamo je budućnost“. Bit će to vrlo
intenzivan četverodnevni pohod koji će ga odvesti u tri biskupije: u prvom dijelu
putovanja u berlinsku, a poslije u biskupije Erfurt i Freiburg. Njemačka spremno čeka
Svetoga Oca. Veliko je iščekivanje toga njegova trećeg putovanja u domovinu, a prvoga
službenog u Njemačku, jer se ostvaruje na poziv njemačkoga Predsjednika. Među
najvažnijim je zbivanjima govor u Bundestagu, sutra poslijepodne – uz najavljenu nenazočnost,
u znak prosvjeda, nekih lijevo usmjerenih parlamentaraca – te povijesni susret s evangelicima
u augustinskom samostanu u kojemu je živio Luther. Važnost toga događaja za Svetoga
Oca nije u nekom senzacionalnom rezultatu, nego u zajedničkoj molitvi s braćom luteranima,
dajući tako zajedničko svjedočanstvo vjere. Tu su potom i susreti sa Židovima,
muslimanima i pravoslavcima. Središnji su trenutci pak euharistijska slavlja na Olimpijskom
stadionu u glavnom gradu, a potom u Erfurtu i Freiburgu, te marijanska večernja molitva
u malenom svetištu u Etzelsbachu, u čast katolika koji su ustrajali u vjeri unatoč
progonima tijekom komunističkoga režima. Važni su također institucionalni susreti
s njemačkim predsjednikom Wulffom, kancelarkom Merkel, sucima Ustavnoga suda, i bivšim
kancelarom Kohlom, kojega Papa želi pozdraviti. U posljednjem su dijelu pohoda, u
Freiburgu, predviđeni susreti s bogoslovima, zauzetim katolicima, te molitveno bdijenje
s mladima. Kakvu će Njemačku naći Sveti Otac? Ona je četvrta svjetska gospodarska
sila, prva u Europi, druga zemlja u svijetu po pomoći siromašnim zemljama, a treća
po prihvatu doseljenika. Zemlja je to u kojoj je stopa nataliteta među najnižima na
planetu: njezino bi pučanstvo 2050. godine moglo pasti sa sadašnjih 82 milijuna na
69 milijuna, unatoč udjelu doseljenikā. Zemlja je to koja još uvijek traži potpuno
jedinstvo, jer ponovno ujedinjene ostvareno prije 21 godinu, još uvijek nije izbrisalo
razlike između Zapadne i bivše komunističke Njemačke. U Berlinu i Erfurtu, primjerice,
odnosno na istoku, nezaposlenost se kreće između 13 i 11%, dok u bogatom Freiburgu,
na jugozapadu zemlje, nezaposleni čine samo 4%. Sadašnja pak međunarodna kriza dovodi
dio javnoga mnijenja do toga da ne želi platiti spašavanje europskih zemalja u nevolji.
Osim toga, to je zemlja u kojoj katolici i luterani, sad već brojčano podjednaki,
čine oko dvije trećine pučanstva, nasuprot trećini takozvanih „nevjernika“. Valja,
međutim, uračunati i 4 milijuna muslimana, većinom Turka. I katolička i luteranska
zajednica nalaze se u teškom trenutku; i dalje gube vjernike koji izjavljuju da ne
žele više pripadati nijednoj Crkvi. Širi se sekularizam; u Berlinu, primjerice, kamo
će Papa stići sutra, više od 60% građana ne ispovijedaju nijednu religiju. Katolika
je samo 7%. Spomenimo da je čak predviđen prosvjed protiv ovoga Papina pohoda. Sveti
je Otac pak, u video-poruci koju je uputio u subotu, izrazio nadu da će se Bog vratiti
na obzor ljudi, „taj Bog koji je često potpuno odsutan, ali koji nam je toliko potreban“.
Već je tijekom pohoda ad Limina njemačkih biskupa 2006. godine, Sveti Otac primijetio
da unatoč tomu što se čini da Bog sve više nestaje iz javne svijesti, mnogi gledaju,
- kako je rekao - pitajući se i nadajući, u kršćansku poruku, i od nas očekuju uvjerljive
odgovore. Oni daleki, dakle, očekuju Boga, možda i ne znajući. A papa Benedikt XVI.
hrabri kršćane da ojačaju misionarski duh i kreativnost, prolazeći i novim putovima,
i u svijesti da Crkva u Njemačkoj raspolaže velikim duhovnim i vjerskim bogatstvima.
Među katolicima je ove godine započeo „razvoj dijaloga“, pred brojnim pitanjima o
obnovi Crkve. Ali, vjera će – ističe Papa – odrediti ritam reforme koja je temeljna
i koja nam je potrebna. Sveti je Otac u podnevnom nagovoru prošle nedjelje, nakon
molitve Anđeoskoga pozdravljenja od vjernika zatražio da ga u dane njegova apostolskoga
putovanja u Njemačku poprate molitvom kako bi Gospodin pomogao ponovno otkriti ljepotu
i svježinu vjere, te kako bi u svijet ušla svjetlost nade, koja dolazi od Boga i koja
nam pomaže živjeti. Na podnevnoj je molitvi u nedjelju u Castel Gandolfu bila i skupina
sestara milosrdnica iz raznih zemalja, među kojima i s. Katarina Saganić iz Riječke
nadbiskupije. Poslušajmo njezine dojmove i kratki razgovor za koji smo ju tom prigodom
zamolili. s. Katarina Saganić: