Tajna policija Istočne Njemačke odavno špijunirala profesora Ratzingera

Odavno se znalo da je profesora Ratzingera, budućeg papu, pomno pratila Stasi, odnosno Tajna policija Istočne Njemačke. Nedavno otkriveni dokumenti jasno potvrđuju da je Tajna policija sve više posvećivala pozornosti njemačkom profesoru te da je oko njega sve više stezala špijunski obruč. Već su 1974. godine bili svjesni da će profesor Ratzinger imati svijetlu budućnost u Crkvi, ali mu tada još nisu stavili stalnog pratitelja. Sve što su o njemu znali, a dolazilo je od neslužbenog izvjestitelja s kodnim imenom Birke, djelatnika biskupa Meissena, jest to da je bio profesor i da je, posjetivši Istočnu Njemačku, studentima i profesorima u sjemeništu u Erfurtu držao predavanja o modernoj teologiji – piše Rainer Erice, novinar njemačkog središnjeg radija, u članku koji je objavila agencija Zenit.
Što je više u Crkvi jačala profesorova uloga, Tajna je policija sve više oko njega stiskala obruč. Kada je kao minhenski nadbiskup 1978. godine posjetio Berlin da vidi kardinala Alfreda Bengscha, predsjednika biskupske konferencije, Sigurnosna služba Istočne Njemačke već je pozorno pratila nadbiskupa Ratzingera. Tajna ga je policija smatrala „konzervativnim, nazadnim i autoritativnim“ – piše novinar i tvrdi da je Policija bila uvjerena da je papa Ivan Pavao II. zadužio kardinala Ratzingera da organizira „proturevoluciju u Poljskoj“.
Druge pak bilješke Tajne policije objavljuju da je kardinal smatran „jednim od najžešćih protivnika komunizma“, da se zauzimao za smanjivanje nuklearne napetosti između blokova te da je pacifizam smatrao „nerealnim“. Novinar veli da je unatoč stotinama informativnih stranica o Ratzingeru bilo vrlo malo „značajnih informacija“, te da su policijska izvješća o stranim osobama uglavnom uništena. U pronađenim dokumentima su jedino informacije o „autoru“ i o „razlogu prikupljanja informacija“ – tvrdi novinar.
No dokumenti donose zanimljive podatke o agentima Tajne policije koji su bili zaduženi za Josepha Ratzingera. Novinar piše da je imao „dvanaestak neslužbenih pratitelja“ među kojima i profesori iz Istočne Njemačke, koje je Tajna policija smatrala vrlo pouzdanima, a jedan je od njih s kodnim imenom „Georg“ bio u izvršnom odboru Biskupske konferencije u Berlinu i vrlo je dobro poznavao nutarnje crkvene probleme.
U Zapadnoj Njemačkoj u špijunskoj mreži bio je neki benediktinac s kodnim imenom „Lichtblick“, koji je, smatra novinar, Tajnoj policiji slao opširna i pouzdana izvješća o događajima u Vatikanu. Među neslužbenim pratiteljima u Zapadnoj je Njemačkoj bio i jedan novinar iz katoličke informativne agencije, on je pak Tajnoj policiji prenosio vrlo mnogo informacija o Papi, kardinalu Ratzingeru i Vatikanu, a možda najvažniji informator bio je iz redova stranke Kršćanska socijalna unija na čijem je čelu bio Franz Josef Straus. I u Italiji je Tajna policija imala svoju špijunsku mrežu koja je bila zadužena za vatikansku vanjsku politiku.
Novinar piše da je Tajna policija bila vrlo dobro organizirana kada se Joseph Ratzinger 1987. godine susreo s katolicima u Dresdenu. Tajna se policija pobrinula da se na graničnom prijelazu ne pregledavaju njegovi osobni dokumenti niti njegova prtljaga. Unatoč velikim naporima, Tajna je policija ipak učinila neke osnovne pogrješke, primjerice pogrješno je napisala ime Papina rodnog grada, Merkel umjesto Marktl, a premda ga je željela prikazati u negativnom svjetlu nije uspjela izbjeći neka pozitivna zapažanja. Osim hvaljenja njegove velike inteligencije, istaknula je: „Premda u početku razgovara može izgledati bojažljiv, njegov te govor osvaja – stoji u policijskim izvješćima.