Don Frncesco Paleari proglašen blaženim

Kardinal Angelo Amato, pročelnik Zbora za proglašenje svetih, danas je u Maloj kući Božje providnosti predvodio svečano euharistijsko slavlje za beatifikaciju „malenog svećenika iz Cottolenga, kako ga od milja nazivao narod, inače prvog svećenika uzdignuta na čast oltara nakon svetoga Josipa Benedikta Cottolenga, utemeljitelja Male kuće Božje providnosti.
Ljubaznost svetoga Franje Saleškog, poniznost svetoga Franje Asiškoga i misionarski duh svetoga Franje Ksaverskoga u sebi je objedinio don Francesco Paleari, član Družbe svećenika Presvetoga Trojstva, koji je nosio i njihovo ime. Bio je vrlo niskog rasta, ali ga je dičila divovska vjera - ustvrdio je kardinal Angelo Amato u razgovoru za Radio Vatikan. Bio je izvanredan u običnim stvarima, ova mu se tvrdnja jako dobro pristoji. Tako je ustrajno i točno živio krjeposti da su mu postale druga narav – istaknuo je kardinal Amato.
Don Francesco Paleari bio je istinski dar torinskoj nadbiskupiji u kojoj je obnašao razne dužnosti. Bio je ispovjednik i duhovni vođa u biskupijskom sjemeništu i voditelj duhovnih vježbi za kler, redovnice i laike, zamjenik vikara te vikar za posvećeni život. Rodio se 1863. godine u mjestu Pagliano, u milanskoj nadbiskupiji. Mlad je pošao u sjemenište. Svojim je osmjehom osvajao ljude, stoga su ga svi poznavali kao „svećenika koji se smije“. Gospodine, nauči me biti lukav, često je molio, a htio je reći „da shvatim prolaznost svega osim raja, za koji se moramo odvažno i ustrajno boriti. Imao je nepokolebljivu vjeru, kako je istaknuo kardinal Amato.
Duh molitve, euharistijski žar i marijanska pobožnost bile su smjernice njegova posvećivanja. Iz duha vjere proizlazila je njegova herojska ljubav prema Bogu i prema bližnjemu, poput dva plamena od kojih se jedan uzdizao prema Bogu a drugi se savijao prema bližnjima – kazao je kardinal Amato.
Svojim je bližnjima smatrao siromahe, bolesne, nesposobne i djecu s poteškoćama o kojoj se strpljivo brinuo u Maloj kući Providnosti. Tu veliku ljubav prema „posljednjima“ stekao je u rodnoj kući, živeći u vrlo siromašnoj obitelji koja je svaku nedjelju pozivala nekog siromaha za obiteljski stol, jer ne može se prihvatiti Isusa ako se siromahu ne otvore kućna vrata.