Sveta Stolica odlučno odbila neosnovane kritike Irske vlade

Sveta Stolica priznaje ozbiljnost seksualnoga zlostavljanja maloljetnika od strane članova klera, u irskoj biskupiji Cloyne, te ponovno izražava veliku solidarnost sa žrtvama i njihovim obiteljima, kao i potpunu suradnju s irskim vlastima u borbi s tim vrlo teškim zločinom. Istodobno međutim, odlučno odbija neosnovane optužbe, sadašnje i prijašnje, prema kojima se tvrdi da su vatikanske vlasti nastojale spriječiti istraživanje tih zlostavljanja. Glavne su to točke opsežnoga dokumenta kojim je Sveta Stolica u subotu, 3. rujna odgovorila Irskoj Vladi na, u srpnju objavljeni, Izvještaj Cloyne, koji su popratile snažne kritike irskih vlasti.
Kratki je sadržaj i objašnjenje tog odgovora dao pater Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice, u priopćenju u kojemu je među ostalim istaknuo da je riječ o dokumentu sastavljenom na engleskom jeziku, ima više od dvadeset stranica, a oblikovan je tako da dotiče sva pitanja, te na njih daje argumentirane i dokumentirane odgovore. Dokument započinje dužnim priznavanjem ozbiljnosti zlostavljanja, snažnom osudom i gnušanjem prema tim zločinima, dubokim žaljenjem zbog velike patnje žrtava i njihovih obitelji, te nadom u put prema ozdravljenju. Osim toga, izražava se razumijevanje za osjećaje srdžbe, zbunjenosti i gorčine raširenih također među narodom i nedužnim članovima klera te biskupije, koji su većina.
Odgovor Svete Stolice nedvojbeno polazi od tvrdnje da se sve to uopće nije smjelo dogoditi – napominje u priopćenju pater Lombardi. Ipak, uvod u dokument završava u pozitivnom tonu, uz poziv da se priznaju koraci koje je Crkva u Irskoj učinila za razumijevanje stanja i potreba u svrhu odgovarajuće zaštite djece, tako da i sam Izvještaj Cloyne priznaje da su potezi koje je Crkva primijenila odgovarajući. Potrebno ih je stoga djelotvorno staviti u praksu.
Nakon razmatranja kritika upućenih Svetoj Stolici, dokument daje opširne i iscrpne odgovore na različite tvrdnje, kako bi se problem ispravno shvatio. Prije svega ističe se narav Crkve kao zajednice partikularnih Crkvi (posebno biskupija), a slijedom toga i redovna odgovornost biskupā, koju im ne nalaže Papa. Potom se objašnjava razlika između civilnoga i kanonskoga zakona, i njihova samostalnost, pri čemu je istaknuto načelo suradnje među crkvenim i civilnim vlastima radi zaštite mladih i ostvarenja pravednosti.
Na kraju se opširno prikazuje zakonodavstvo Crkve o zaštiti maloljetnika u njihovu razvoju, sve do nedavne okružnice Zbora za nauk vjere. Podsjeća se također i na važno Pismo pape Benedikta XVI. irskim katolicima, koje vidljivo pokazuje Papinu pozornost i brigu za tešku krizu koja je pogodila Crkvu i društvo te zemlje nakon slučajeva zlostavljanja i njihova nedostatnoga rješavanja.
Na kraju se dokumenta ponovno ističe ozbiljnost svega što se dogodilo, ali se također ustraje na volji Crkve da se na sve načine založi kako se to više nikada ne bi ponovilo, na njezinoj raspoloživosti u prihvaćanju savjeta i opravdanih kritika i primjedbi, te na volji za nastavkom suradnje s irskim vlastima za dobro te zemlje, i posebno za zaštitu mladeži.