Prior Zajednice iz Taizéa o Svjetskom danu mladeži

Prvih dana proslave Svjetskoga dana mladeži u Madridu, brat Alois, prior Zajednice iz Taizéa, s nekoliko je subraće predvodio zajedničke molitve u velikoj madridskoj bazilici, poslije katedrale najvećoj crkvi u gradu. Tijekom tih pet dana održano je šesnaest molitvenih susreta, a crkva je – kako piše brat Alois u članku u vatikanskom dnevniku L'Osservatore Romano od 27. kolovoza – uvijek bila posve ispunjena. Po tome smo shvatili – piše nadalje brat Alois – kolika je žeđa za unutarnjim životom kod mladih sa svih kontinenata. Stoga smo tom kontemplativnom molitvom željeli pružiti mladima mjesto na kojemu će moći otići na izvore vjere, i to u osobnoj molitvi.
Tema ovogodišnjega Svjetskog dana mladeži, „ukorijenjeni u Kristu“, svakog je mladića i djevojku pozivala da se upita: koji je izvor mojega života? Nalaze li se moji korijeni u osobnom susretu s Kristom? Koje su posljedice toga? – napomenuo je brat Alois te istaknuo da danas ne možemo više vjerovati samo zbog tradicije, nego radi osobne odluke. To se osobno pitanje dopunjavalo drugim bitnim iskustvom koje nudi Svjetski dan mladeži, a to je iskustvo Crkve, univerzalnosti zajedništva u Kristu, zajedništva bez granica, otvorenoga svim obzorima. Nitko ne može otkriti Krista odvojeno, bez drugih. Kad bi barem mladi mogli iz toga iskustva zajedništva izvući sposobnost širenja pouzdanja oko sebe…. – poželio je brat Alois te istaknuo da bez pouzdanja nije moguće ljudsko društvo. Pritom je objasnio da nije riječ o naivnosti, jer pouzdanje se temelji na sigurnosti da je Krist među svim ljudskim bićima stvorio novu solidarnost. Kao kršćani možemo nastojati nadvladati strah od drugih, od budućnosti, a to je – prema riječima brata Aloisa - važan prinos u stvaranju mirnijega svijeta.
Prisjetivši se potom snažnoga vjetra koji je tijekom subotnjega bdijenja u Madridu zapuhao u trenutku kada je Sveti Otac započinjao svoj govor, brat je Alois istaknuo da mu se taj vjetar učinio kao Božji dah koji potiče da se ne izbjegavaju teškoće svijeta i Crkve, nego se valja s njima suočiti obnovljenom hrabrošću. Taj je vjetar – po mišljenju brata Aloisa – potaknuo Svjetski dan mladeži da ide uvijek dalje, i to u tri smjera. Prvi je smjer otkrivanje da radost ide usporedo sa sabranošću. Velika slavlja sa Svetim Ocem bila su tako jednostavna, bez nekih posebnih obilježja, ali bila su tako lijepa. A duga tišina posvjedočila je žeđu za sabranošću – piše brat Alois.
Drugi je smjer otkrivanje ljepote zajedništva mladih s različitih kontinenata, koja je u Madridu, u nekim trenutcima, bila tako vidljiva. A treći je smjer – napominje prior Zajednice iz Taizéa - otkrivanje da su ekumenska otvaranja moguća i na velikom katoličkom skupu. Ako su bili nazočni kršćani drugih vjeroispovijesti, nisu mogli ne radovati se slušajući neke kateheze u kojima je sve bilo usredotočeno na Krista i Njegovu Riječ. Gledao sam lica mladih; pozorno su slušali i doista se hranili Božjom Riječju. Jesmo li dovoljno svjesni činjenice da bismo kroz to još više mogli otvoriti vrata osjetljivosti kršćana drugih vjeroispovijesti? – upitao je brat Alois.