Kao što to obično biva, uza svako Papino putovanje ponavljaju se već stereotipni problemi
poput: tko će to platiti, to puno košta. Javljaju se i protivnici Papina dolaska u
pojedinu zemlju. Prisjetimo se kako se to burno najavljivalo prije odlaska Benedikta
XVI. u Veliku Britaniju na beatifikaciju kardinala Johna Newmanna, ili pak prije nedavnoga
dolaska u Zagreb. Najavljivalo se da će se u kinu Grič u Jurišićevoj za vrijeme Papina
susreta s mladeži i klanjanja prikazivati ateistički filmovi. Očevidac mi je kazao:
Baš sam bio radoznao da to vidim, i što je vidio? Nikoga. O tome se poslije nije pisalo,
kao što se burno najavljivalo. Slično je i sada u Madridu. Brojke se protivitelja
napuhuju, a radosnih sudionika minimaliziraju. Papa, kako se možemo uvjeriti, bez
uvijanja govori o problemima i radostima, o očekivanjima i mogućim ostvarenjima mladih.
U hrvatskom se tisku i na portalima pojavila priča o tome kako se samo u Madridu može
dobiti oproštenje od pobačaja. Ta zar je tako teško priupitati nekog pravnika na bogoslovnom
fakultetu, ako ne žele baš bilo kojeg svećenika, o čemu je riječ, a ne ovako se blamirati
svojim neznanjem prodajući ga pod ekskluzivnu informaciju.