Povijest nam nudi brojne uzore hrabrosti i ljubavi
Pratimo mlade na njihovu susretu u Madridu o svjetskom danu mladeži. Može se dobiti
dojam da je to tek izraz normalne ljudske mladenačke težnje za druženjem pa i na međunarodnoj
razini. No je li to baš tako? Mladenačko traženje životnoga smisla, osluškivanja mnogih
glasova, razlučivanje među mnogim privlačnostima, traženje trajnosti unutar prolaznoga,
sve je to na neki način skupljeno u tim susretima molitve i pjesme, druženja i tišine.
O tome govore i biskupi obraćajući se mladima u katehezama. Mladi će, osim toga,
željeti nešto naučiti i iz povijesti. A povijest nam nudi mnoge primjere najuzvišenijih
svetaca, ali i najdubljih padova bilo osobnih bilo skupnih. Tko još ne zna za strahote
ratova tijekom povijesti? Tko nije ništa čuo o dvadesetom stoljeću i dvama svjetskim
ratovima? Tko to ne želi spominjati naše sjajne pobjede u Domovinskom ratu? Krajnje
situacije iznjedrile su i vrlo teške primjere nečovječnosti, ali i junačke primjere
hrabrosti i ljubavi. Znamo da je plod nesebičnosti u koncentracijskom logoru sv. Maksimilijan
Kolbe. Poznata je i mučenica Edith Stein, jednako kao i Dietrich von Bonhoefer, no
i mučenici komunističkih progona iz španjolskog građanskog rata, jednako kao i bl.
Alojzije Stepinac u nas te mnogi svećenici, časne sestre, bogoslovi i svjetovnjaci
poginuli nakon Drugoga svjetskoga rata. U koncentracijskom je logoru na neki način
počela i treća Bečka psihoanalitčka škola Viktora Frankla. No i različite nedaće siromaštva,
neukosti, bolesti, također su iznjedrili svece koji su pritjecali ususret nevoljnicima.
No i redoviti život jednoga sjemeništarca koji teži za tim da djeluje kao svećenik
ozbiljno se na to pripravlja zdušnim zauzimanjem i radom na vlastitom usavršavanju.
Danas bismo ukratko progovorili o tri snažna primjera iz Bosne i Hercegovine.
Prvo su mučenice, poznate kao Drinske, koje će za nešto više od mjesec dana biti proglašene
blaženima. Mržnja četnika u Drugom svjetskom ratu omogućila im je da posvjedoče najvišu
ljubav i vjernost prema Bogu. Završne su priprave za slavlje u Sarajevu, gdje se očekuju
ne samo sestre iz svih 12 provincija iz cijeloga svijeta, nego i mnogi hodočasnici
iz Bosne i Hercegovine te Hrvatske i Slovenije. Više o svim tim pripravama s. Snježna
Stjepandić
O sluzi Božjem
Petru Barbariću već se mnogo pisalo i govorilo. Izlazio je i njegov bilten, napisani
životopisi, proces je već davno započeo i na biskupijskoj je razini završen, i sada
se na temelju svih dokumenata piše takozvana pozicija. Ta dvosveščana dokumentacija
ove će se jeseni predati u Kongregaciju. Na temelju te dokumentacije imalo bi se zaključiti
je li Petar Barbarić iskazivao kreposti u herojskom stupnju. Pobliže o tomu p. Božidar
Nagy, vicepostulator
Treći je kandidat
za oltar iz Bosne i Hercegovine prvi sarajevski nadbiskup metropolit dr. Josip Stadler.
Kako je s tom kauzom, reći će nam don Pavo Jurišić
Nije dakle
Bosna i Hercegovina samo poprište sukoba bilo ratnih bilo političkih, nego je i zemlja
svetaca. Upravo su te nedaće, i ratne i one svagdašnjih propinjanja, iznjedrile likove
koji nam mogu biti uzorima. U Hrvatskoj se pak neki skandaliziraju zbog pozdrava
junacima Domovinskoga rata, a mnogi bi htjeli da se uopće ne spominje ni srpska agresija
ni briljantne akcije hrvatske vojske. Pukovnik hrvatske vojske u mirovini s tim u
vezi poslao nam je ovaj dopis. Nije samo problem neisticanje srpske agresije! Po
srijedi je nešto još i gore. Kao ilustraciju dokle su 'stvari došle' reći ću Vam da
sam imao u ruci jednu zapovijed iz 2009. godine u kojoj se zabranjuje da se
(u izradi prezentacija) spominje nedavna prošlost. Da ne bude zabune, te su
riječi zabrane spominjanja Domovinskog rata još i podebljane. U spomenutoj zapovijedi
se također zabranjuje hrvatsko znakovlje a dopušta jedino znakovlje NATO-a. Drugi
primjer je prilog u nedavno prikazanoj emisiji Hrvatske radio televizije 'U krupnom
planu'. U prilogu emisije prikazivao se slučaj hapšenja i izručenja Gorana Hadžića
Hagu. Umjesto da tema priloga bude uloga u agresiji na Hrvatsku agenta KOS-a Gorana
Hadžića, autorica se raspričala o hrvatskoj krivnji, o krivnji njezinog predsjednika
Tuđmana. Općenito, u zadnjih se desetak godina o Domovinskom ratu govori kao da
Hrvatska nije bila izložena nikakvoj agresiji, a o Oluji i Bljesku se govori kao o
akcijama izvan povijesnog, vojno-političkog konteksta. I još bih htio napomenuti da
su za ovakvu sliku nedavne hrvatske prošlosti ponajprije krive sve političke elite
na vlasti od 2000. godine pa do danas. Zbog čega se nameće takva slika? Moj je dojam
da se Hrvatima nametne krivnja, piše umirovljeni pukovnik hrvatske vojske.