Pismo Papi kardinala Herranza uoči Svjetskoga dana mladeži u Madridu

Vlastito je mladosti osjetiti želju za onim što je uistinu veliko. Je li tu riječ samo o praznom snu koji nestaje kada se odraste? Ne, čovjek je doista stvoren za ono što je veliko, za beskonačno. Bilo što drugo nedostatno je. Sveti je Augustin imao pravo: naše je srce nemirno dok se ne smiri u Tebi… Susret sa Sinom Božjim cijelomu životu daje novi dinamizam. Kada ulazimo u osobni odnos s Njim, Krist nam otkriva naš identitet, a u njegovu prijateljstvu život raste i ostvaruje se u punini – riječi su to pape Benedikta XVI. iz njegove poruke za ovogodišnji Svjetski dan mladeži, čija će proslava započeti za nekoliko dana u Madridu. Na njih se, u otvorenom pismu upućenom Svetom Ocu uoči toga važnog crkvenog događaja, osvrnuo kardinal Julián Herranz, nekadašnji predsjednik Papinskoga vijeća za tumačenje zakonskih propisa.
Prisjećajući se vlastite mladosti i pitanjā o smislu života, kardinal se ovim pismom želio sjediniti sa Svetim Ocem u njegovu zalaganju kako bi podsjetio mlade da se glavno bogatstvo i ljepota mladosti nalazi u tomu da se ona živi kao vrijeme razmišljanja o zvanju, te kao vrijeme nade u budućnost istinske sreće. Koja je Božja volja u mom životu? Što Gospodin očekuje od mene? – pitao se kardinal kao mladić, objasnivši u pismu da je odgovor pronašao u pitanju svećenika Josemaríja Escrivá: „Ne biste li rado vikali mladeži što vrvi oko vas: Lude! Pustite te svjetovne stvari koje osiromašuju srce… a često ga ponizuju…, pustite ih i pođite s nama za Ljubavlju! (Put, br. 790)“.
Te svjetovne stvari, u negativnom smislu, bile su tada, a i danas su, - nastavio je nadalje kardinal Herranz – lažni bogovi triju glavnih požuda koje stavljaju u kušnju osiromašenu ljudsku narav, a to su: idol lakomosti i posjedovanja po svaku cijenu, idol pohote i droge, te idol egoistične i ohole moći. Pred tim se lažnim bogovima snažno uzdižu riječi odlučnoga, uvijek aktualnoga, poziva: „Pođite s nama za Ljubavlju!“, Ljubavlju pisanom velikim slovom, za Kristom, očaravajućom slikom nevidljivoga Boga, učitelja i prijatelja, mira i radosti svijeta, puta nade i vječne sreće, riječi koja ne prolazi, istine koja prosvjetljava i tješi, života koji ozdravljuje i uskrisuje.
Taj je poziv mladoga svećenika Josemaríja u mojoj duši odjeknuo poput „pođi za mnom“ Isusa iz Nazareta upućen prvim učenicima duž galilejske obale – istaknuo je kardinal Herranz, te na kraju napomenuo da je sigurno, kako to pokazuje iskustvo u pastoralu mladih, da će pred izazovima vjerskoga agnosticizma i banaliziranja seksualnosti, Božja milost i u Španjolskoj, nemalom broju mladih otkriti uvijek aktualnu vrednotu apostolskoga celibata, potpunoga darivanja sebe Kristovoj ljubavi, i iz ljubavi prema Bogu, svim ljudima, a posebno najpotrebitijima.