Mladi mogu promijeniti svijet – naslov je članka u vatikanskom dnevniku L'Osservatore
Romano koji izvješatava o susretu isusovačkoga generala s mladeži pokreta Magis u
Loyoli, što mi jučer tek spomenuli. Pater Nicolás je u homiliji govorio o nedjeljnim
čitanjima te potaknuo mlade da znadu poput sv. Ignacija osluškivati blagi lahor Božjega
govora. Ali ako je ono što nas zabrinjava naš uspjeh ili dobro življenje, onda ne
ćemo uspjeti. Više bi nas imale zabrinjavati potrebe drugoga, služenje drugima na
socijalnom planu ili u duhovnosti i umjetnosti pa i u politici. Ako je tako, onda
nam je zajamčen uspjeh. Tamo naime gdje se služi Kristu koji trpi, možemo i po vodi
hodati, kazao je p. General. Na tiskovnoj konferenciji nakon Svete Mise pater
je General istaknuo da mladi mogu promijeniti svijet, no na žalost, premda rastu informacije,
umanjuje se sposobnost promišljanja. Mladi se pogrešnom propagandom upućuju na više
uživanja i više novca, dok oni zapravo traže druge obzore i jer su sposobni dublje
promišljati. U tome otkrivaju da nisu samo potrošna roba, nego u dubini srca otkrivaju
Božja bogatstva, ali istodobno prepoznaju i u ovakvu svjetskom okupljanju bogatstva
drugih, tako da postaju sposobni za susret s puninom čovječnosti, zaključio je p.
Nicolás. Među brojnim mladima koji se iz Italije pripremaju za Svjetski dan mladeži
u Madridu, nalaze se i članovi pokreta „Novi obzori“. Govoreći za našu radijsku postaju
o raspoloženju koje se osjeća u toj zajednici koju je ustanovila Chiara Amirante,
don Giacomo Pavanello, odgovoran u spomenutom pokretu za evangelizaciju, posebno je
istaknuo molitvu, kojom žele dati svoj prinos ponajviše u ime onih koji neće moći
poći u Madrid. Don Giacomo je, osim toga, istaknuo novu evangelizaciju, koja će biti
obilježje prisutnosti pokreta u Madridu, te napomenuo da njegovi članovi ovih dana
već rade u Madridu, zajedno s drugim stvarnostima na europskoj razini, zauzetima u
novoj evangelizaciji. Napomenuvši potom kako je njihova nazočnost u Madridu u
znaku radosti susreta s Kristom, don Giacomo je istaknuo da je susret koji su osobno
doživjeli, i koji im je promijenio život te ispunio srce radošću, toliko velik da
ga – kako je govorio sveti Petar – ne mogu zadržati u sebi. To je nešto što smo vidjeli,
dodirnuli, osjetili, te je naša moralna, gotovo naravna dužnost, podijeliti ga s drugim
osobama. Mislim stoga da ako to nije naviještaj radosti, teško će biti vjerodostojan.
Ako govorimo o Bogu koji je dao život za nas, o Bogu koji je došao kako bi nam darovao
svako dobro… i ako Ga svjedočimo tužna lica, tko će nam vjerovati? – upitao se na
kraju don Giacomo Pavanello.