Sveti Otac uputio snažan apel za miran suživot u Siriji i prekid nasilja u Libiji
Neka usred brojnih briga, problema i teškoća koji uzburkavaju more našega života,
u srcu odjekne umirujuća Isusova riječ: Odvažni budite! Ja sam! Ne bojte se!, te se
poveća naša vjera u Njega – poticaj je koji je papa Benedikt XVI. uputio u nedjelju,
7. kolovoza, u podnevnom nagovoru održanom u Apostolskoj palači u Castelgandolfu.
Nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja, Papa je izrazio svoju zabrinutost zbog nasilja
u Siriji i nastavka sukoba u Libiji. Pozivam katoličke vjernike na molitvu kako
bi napori za pomirenje prevladali podjele i mržnju – rekao je Sveti Otac. Osim toga,
ponovno upućujem sirijskim vlastima i narodu snažan apel da učine sve da se što prije
uspostavi miran suživot, te dade prikladan odgovor na opravdane težnje građana, u
poštovanju njihova dostojanstva, i u korist stabilnosti u regiji. Spomenuvši se potom
Libije Papa je istaknuo da snaga oružja nije riješila stanje, te potaknuo međunarodna
tijela i sve koji imaju političke i vojne odgovornosti, da uvjereno i odlučno potaknu
na utvrđivanje mirovnoga plana za tu zemlju, i to kroz pregovore i konstruktivni dijalog. U
nagovoru se pak Sveti Otac osvrnuo na odlomak iz Evanđelja u kojemu Isus, povukavši
se na goru, daleko od ljudi i od učenika, moli u samoći tijekom cijele noći. To udaljavanje
– rekao je Papa – ne valja shvatiti kao nezanimanje za ljude ili napuštanje apostolā.
„Štoviše – kako pripovijeda sveti Matej – prisili učenike da uđu u lađu i pred njim
otplove na drugu obalu dok on otpusti mnoštvo“ (Mt 14,22). U međuvremenu, lađica se
već nalazila na morskoj pučini; bïli su je valovi, jer je udario protivan vjetar.
Pri kraju noći Isus dođe k njima, hodeći po moru; učenici se preplašiše i misleći
da je sablast, od straha počeše vikati. Nisu ga prepoznali, nisu shvatili da je riječ
o Gospodinu. Ali, Isus ih umiri: Odvažni budite, ja sam, ne bojte se! U ovom su događaju
– primijetio je Sveti Otac – crkveni oci vidjeli veliko bogatstvo značenja. More označava
sadašnji život i nestabilnost vidljivoga svijeta; oluja označava sve vrste patnje
i nevolje koje tište čovjeka. Lađa pak predstavlja Crkvu izgrađenu na Kristu, koju
vode apostoli. Isus želi naučiti učenike hrabro podnositi nevolje u životu, pouzdajući
se u Boga – istaknuo je Papa. Evanđeoski se odlomak dalje nastavlja apostolom Petrom
koji traži od Isusa da mu naredi da priđe k njemu hodajući po vodi. Ali, vidjevši
snagu vjetra, Petar se uplaši, poče tonuti i tražiti od Gospodina da ga spasi. Petar
ne hoda po vodi vlastitim snagama – napomenuo je Sveti Otac – nego po božanskoj milosti
u koju vjeruje, a u trenutku kada ga svlada sumnja, kada ne upravlja više pogled u
Isusa nego se uplaši vjetra, kada se više ne pouzdaje u potpunosti u Učiteljevu riječ,
znači da se udaljava od Njega, i u tom mu trenutku prijeti opasnost da potone u more
života – istaknuo je Papa te podsjećajući na riječi mislioca Romana Guardinija, napomenuo
da je Gospodin uvijek blizu, budući da je u korijenu našega postojanja. Ipak, - dodao
je Papa – moramo iskusiti naš odnos s Bogom između krajnjih točki udaljenosti i blizine.
Blizinom smo ojačani, udaljenošću smo pak stavljeni u kušnju. Dragi prijatelji, iskustvo
proroka Ilije koji je čuo Boga koji prolazi i nevolja apostola Petra, daju nam shvatiti
da Gospodin, još prije nego Ga tražimo i zazivamo, On sam dolazi nama u susret, snižava
nebo kako bi nam ispružio ruku i poveo nas na svoju visinu; samo čeka da se potpuno
pouzdamo u Njega – istaknuo je na kraju Sveti Otac.