Je li se to ipak počelo odmotavati klupko istine i to ništa manje nego iz Haaga i
još preko Jutarnjega lista u kojemu piše oštar kritičar marksizma Neven Sesardić.
A on piše o Hrvatskom helsinškom odboru, te pita: Je li to grupa hrabrih boraca za
ljudska prava koji, unatoč napadima i uz veliki osobni rizik, jedino nastoje obznaniti
istinu o nepravdama, diskriminaciji i zločinima koji bi inače ostali neotkriveni?
Ili se pak radi o nečem drugom? Točan je odgovor, kaže Sesardić, da se radi o nečem
drugom. U Hrvatskoj su mnogi bili skeptični prema izvješćima i stavovima HHO-a
od samog njegova osnutka. Tome je pridonijela i činjenica da su se među osnivačima
i čelnicima tog odbora za zaštitu ljudskih prava našli i neki koji su, paradoksalno,
prije sudjelovali u najodioznijim oblicima komunističke represije. Također je bio
raširen dojam da je HHO od početka bio neobjektivan i sklon preuveličavanju kršenja
ljudskih prava u Hrvatskoj. Međutim, nekako je uvijek nedostajao onaj krunski dokaz
koji bi javnosti pokazao da je riječ o organizaciji kojoj se ne treba vjerovati. No,
evo, nedavno se pojavio spektakularan dokaz da su kritičari HHO-a bili u pravu. Taj
se dokaz može pronaći na neočekivanom mjestu: u haaškoj presudi hrvatskim generalima.
Analizirajući sav dokazni materijal, sudsko vijeće razmatralo je i publikaciju HHO-a
u kojoj se iznose podaci o broju ubijenih srpskih civila, uništenih kuća itd. Ovo
je vijest prvog reda i neobično je da nije dobila veći publicitet. Riječ je, naime,
o dokumentu HHO-a koji je golemi broj ljudi smatrao vjerodostojnim i koji je podacima
o masovnim hrvatskim zločinima nakon Oluje već više od 10 godina traumatizirao javnost.
I gle sada, kada je konačno došlo do suđenja za ta zlodjela, sudsko vijeće zaključuje
da je ta publikacija do te mjere nepouzdana i nesolidno sastavljena da je neuporabljiva
u dokazne svrhe! Osim što bi to imala biti vijest za naslovnicu, ni hrvatski portali
kao da je nisu opazili te je ne prenose. Je li to zbog nedjelje ili praznika?