Diljem Hrvatske proslavljen Dan domovinske zahvalnosti
U mnogim su se katedralama, Gospinim svetištima i župnim crkvama jučer služile svečane
mise zahvalnice na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Zagrebačko je središnje slavlje
održano u svetištu Majke Božje Bistričke a Svetu je Misu predvodio pomoćni biskup
mons. Dr. Ivan Šaško u koncelebraciji s rektorom svetišta Zlatkom Korenom i brojnim
svećenicima. U nadbiskupijskoj proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti sudjelovalo
je više od osam tisuća vjernika iz različitih dijelova uglavnom Zagrebačke nadbiskupije
te Varaždinske i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Uvodeći u misno slavlje biskup
je rekao: „Danas se kao vjernici i kao narod nalazimo u molitvenoj zahvali za dar
domovine koja je oslobođena zla ratnoga nasilja i mržnje uperene protiv hrvatskih
ljudi. Sloboda od izvanjske prijetnje ostvarila se po žrtvi i nesebičnosti. Zbog toga
se spominjemo svih živih i mrtvih koji su bili vođeni darom Božje slobode u sebi i
postali braniteljima života i pravednosti. Spominjemo se i onih koji još i danas trpe
zbog te svoje velikodušnosti. Bogu su znani i oni branitelji koje mi ne poznajemo;
Bogu su znana njihova trpljenja i životni putovi. Naša je molitva s njima da osjete
našu blizinu u teškim iskušenjima". Biskup se u homiliji spomenuo onih godina
kada je domovina bila ugrožavana neprijateljskom mržnjom, a cijeli narod iskušavan
ratnim stradanjima. „Sjećamo se kako smo iz dana u dan bili ponižavani; kako se zarobljenost
i beznadnost razlijegala dušama, šireći osjećaj poraza i ostavljenosti. Sjećamo se
kako je bilo teško nositi pouzdanje u pobjedu, a samo je molitva i vjera čuvala nadu
i čistoću srca koje se nije dalo zatrovati mržnjom. Pouzdanje u pobjedu bilo je opravdano;
Bog ju je vidio jer je najvažnija pobjeda bila ostvarena u prihvaćanju ljubavi. Izvanjski
hvalospjev slobode bio je moguć, jer se sloboda dogodila u dušama branitelja i hrvatskoga
čovjeka koji je odgajan Evanđeljem. Današnji spomen u sebi čuva baš ono vrijeme
kada su nas osvajači hranili ponižavanjem, nepravdama i tugom", rekao je biskup, upozorivši
da su svi neprijatelji čovjeka uvijek govorili, a govore i danas tim istim jezikom,
jezikom sa samo nekoliko pravila koja na početku djeluju kao dobitak: otklon od Boga
kao gospodara života i svega stvorenoga, da čovjek nađe svoju slobodu; zatim sebično
traženje prava i, konačno nastojanje da se bude sretan bez drugoga. Takav pokušaj
samoostvarivanja nikada ne dolazi do svoga cilja, ne obogaćuje, nego oduzima; oduzima:
dostojanstvo i ponos, ljepotu darovanosti i radost življenja, pojasnio je biskup.
U homiliji je biskup Šaško također zapitao nosimo li u sebi pobjedu, dok se čini
da je toliko toga bilo uzaludno; nosimo li zahvalnost, dok se toliki godinama trude
hrvatsko srce zatrovati gorčinom; ima li u nama radosti, dok smo suočeni s nepravdama
koje vape do neba? „Ovo nas svetište uči ljudskomu dostojanstvu i kršćanskomu ponosu
koji ne ponižava druge; ovdje se uči opraštati i moliti oproštenje, da srce bude očuvano
od sjemena zla; ovdje se uči žrtvovati vlastiti život za dobro bližnjih i zahvaljivati
za dar, kako vrelo radosti ne bi presušilo pod teretom križa. Ako dopustimo da naše
misli, naše čežnje i ciljevi budu vezani uz ono što ne posjedujemo, uvjereni da nam
je baš to potrebno, a previdimo blagoslove koji su nam darovani, bit ćemo brzo nezadovoljni
i zahvaćeni tugom. U ovo se svetište dolazi ne samo da bismo Mariji iznijeli prošnje,
nego da bismo otkrili komu trebamo reći hvala; bez koje zahvala i hvalospjeva naš
život nema puninu", zaključio je biskup, dok je misno slavlje završilo pjevanjem himna
Tebe Boga hvalimo te domovinske himne Lijepa naša.