Volim Hrvatsku, lijep je slogan. Ali vrlo češći onaj drugi: Ne volim Hrvatsku ni išta
što je hrvatsko, osim kune. Tako bi se mogli jednostavno okarakterizirati mnogi koji
su navodno zabrinuti za Hrvatsku, a traže sve moguće ne bi li joj naškodili. Tu spadaju
i različite iz inozemstva plaćene udruge s domaćim, ali i s latinskim i s nekim drugim
nazivima, primjerice kontra ili documenta. Prije nekoliko dana poslali smo upit
pukovniku Hrvatske vojske što za Hrvatsku vojsku znači Dan domovinske zahvalnosti.
U kratkom odgovoru elektronskom poštom taj nam je pukovnik odgovorio: Hrvatskim vojnicima
koji su sudjelovali u završnim operacijama oslobađanja Domovine taj dan je važan,
ali taj pobjedonosni dan i sjećanje na njega su obezvrijedili, pa usudio bih se reći
i opoganili mnogi, javno govoreći i pišući neistine. Opoganili su ga mnogi koji su
pisali romane i snimali filmove prikazujući ono sve što Domovinski rat nije bio. Opoganili
su ga svi koji su se odrekli naših najzaslužnijih ljudi koji sada tamnuju bilo u Hagu
ili negdje drugdje. Međutim krvna se slika vojske od 2000. godine promijenila i još
se mijenja. Otpušteni su mnogi iz vojske pod izgovorom da nisu kompetentni, da se
stvara mirnodopski ustroj. Međutim, mnogi su sami otišli jer nisu mogli trpjeti trećesiječanjsku
logiku. Što sada znači dan Pobjede za hrvatskog vojnika mogu neizravno posvjedočiti
da on - za mnoge mlađe kolege - zapravo gubi na važnosti. Sada su glavne teme vojnih
razgovora i strateških problema svedene na ono što se podrazumijeva kao 'misija u
Afganistanu', 'misija u Iraku' ili kako postati dobro plaćeni vojnik, piše na kraju
pukovnik. Tadića smo već citirali kako je za Srbiju naš dan zahvalnosti njihov
dan žalosti. Tomu se priključuje i gradonačelnik Jagodine pa priželjkuje Hrvatskoj
uskratu pristupa Europi. Taj je gradonačelnik inače poznat i kao glazbenik, kako se
sam hvalio da bolje pjeva i od Beethovena i od Mozarta. No o središnjoj proslavi iz
Knina naš dopisnik Neno Kužina: