Tajna obitelji Ratzinger

Još ima puno toga što valja otkriti o povijesti i duši Josepha Ratzingera. Samo jedna osoba poznaje njegove najskrovitije tajne srca, a to je njegov brat Georg, i one će uskoro biti objavljene u knjizi – intervjuu njemačkog povjesničara i publicista Michaela Hesemanna, naslovljenoj „Mein Bruder, der Papst“ 'Moj brat, papa'.
Stariji Ratzinger je dugo razgovarao s povjesničarom iz Regensuburga, a razgovor će, sa slikama, izići u obliku knjige u Münchenu, u rujnu malo prije Papina dolaska u rodnu grudu. Agencija je Zenit prošlih dana objavila razgovor s autorom knjige Hesemannom. Na novinarov upit može li knjiga pridonijeti boljem razumijevanju Josepha Ratzingera, Hesemann odgovara da je upravo to njezina nakana. U knjizi je opisana njegova nevjerojatna karijera, koja je neka vrsta skrivenog nacrta, koji se može smatrati djelom Providnosti. Kad sam posjetio svetište u Altöttingu, osjetio sam snagu gesla: „podaj sve, dobiješ više“. Papa Ratzinger je vjerno slijedio to načelo. Uvijek je dao sve od sebe, a primio je puno više nego je mogao zamisliti – ustvrdio je Hesemann.
Na upit o novim otkrićima u knjizi, rekao je da su u knjizi opisane obiteljske pojedinosti: ako obitelj moli zajedno, bit će ujedinjena. Obitelj Ratzinger je neka vrsta bedema u burnim razdobljima, uključujući nacistički režim, rat i poraće. Obitelj bi Ratzinger naročito danas mogla biti pozitivan uzor obiteljskog života i sklada. Njihova je tajna u pokoravanju Božjoj volji, oni su obitelj pretvorili u temeljnu stanicu same Crkve. Kad bi bilo takvih obitelji, onda ne bismo osjećali manjak duhovnih zvanja – primijetio je povjesničar Hesemann.
Odgovarajući na upit o iznenađenjima iz razgovora s Papinim bratom, odgovorio je da je naišao na velika iznenađenja, ali ga najviše iznenadio Papin put do Petrove stolice. Najvažniji dan Papina života jest svećeničko ređenja 29. lipnja 1951. godine. Bio je sretan kao kapelan u Münchenu, savjetovali su mu da završi za profesora teologije i to mu se svidjelo. Nije želio biskupski štap, uvjerili su ga i prihvatio je pa ga je papa Pavao VI. imenovao nadbiskupom Münchena. Kad ga je Ivan Pavao II. pozvao u Rim, opirao se ali su ga i tad uvjerili, ovaj put ga uvjerio papa Ivan Pavao II. „München je važan, a Rim je još važniji“.– rekao je Hesemann i dodao:
Po završenoj službi u Rimu, mislio se povući u mirovinu i pisati knjige, a izabran je za papu. Događaj me podsjetio na svetoga Petra i na Gospodinove riječi: „i drugi će te opasivati i voditi kamo ti ne bi htio“. To je bilo proroštvo i obistinilo se mučeništvom Apostolskog prvaka, ali vrlo dobro opisuje to što se dogodilo Josephu Ratzingeru. Ako se promatra njegov život „netko ga je od samoga početka pripremao za Petrovu službu. Sve je djelo Božje! Ustvrdio je Hesemann.
Drugo pak veliko iznenađenje jest jasno obiteljsko protivljenje nacistima, od samog početka. Njihov je otac bio postojani čitatelj katoličkog lista „Pravi Put“ koji je bio neumoljiv s nacizmom, a čiji je glavni urednik postao prvi mučenik nacizma. Papin je otac bio policijski zapovjednik i morao se sučeliti s velikim poteškoćama jer je priječio nacističko okupljanje. Morao se odreći karijere i nastaviti službu u zabitnom selu Aschau. Odlazak sinova u sjemenište bio je jasan znak protivljenja nacizmu – ustvrdio je i dodao:
Zbog toga su bili diskriminirani, ali oni su slušali glas savjesti. Premda mu je otac živio od bijedne mirovne, odbio je nacističke povlastice namijenjene onima koji prihvate nacizam. Joseph Ratzinger je izbjegao novačenje u hitlerovu mladež, premda joj je po zakonu morao pristupiti. On jednostavno nije htio, a kad je bio primoran obući vojnu odoru, on se skrio i jedino ga čudo spasilo od uhićenja i vješanja namijenjenog dezerterima – ustvrdio je povjesničar.
Na upit o važnosti glazbe u životu braće Ratzingera, ustvrdio je da je glazba u njihovu obiteljskom životu imala vrlo važnu ulogu. Njihov je otac pjevao u zboru i svirao na jednom bavarskom glazbalu. I majka je kao djevojka voljela klasičnu glazbu, čak je bila domarka u kući jednog ravnatelja orkestra. Kad je Georg otkrio svoju nadarenost za glazbu, roditelji su mu pružili svesrdnu potporu. Otac mu je kupio harmonij, a već je u desetoj godini vodio pjevanje mladih u župi – kazao je Hesemann.
I Joseph je također podupirao brata, a i sam je studirao harmonij i glasovir. I danas Benedikt XVI. rado sjedne za glasovir, ako mu vrijeme dopusti. Obojica su braće jednom sudjelovali na festivalu u Salzburgu, pa i sada, kada se zajedno nađu, Sveti Otac moli brata da mu nešto izvede na glasoviru. To ga veoma raduje – ustvrdio je Hesemann.
Govoreći pak o Georgu Ratzingeru, rekao je da u životu nije naišao na poniznijega, uljudnijeg i ugodnijeg čovjeka. Ima vrlo čvrsto pamćenje. Velik je to čovjek i ne stoga što je Papin brat, nego je i u cijelome svijetu poznat kao ravnatelj mladenačkog zbora iz Regensburga. Držao je koncerte u Japanu i Sjedinjenim Američkim Državama, a vrlo je nadaren i kao skladatelj. No, ipak je najveći po svojoj uljudbi i velikom svećeničkom srcu, čvrstoj vjeri u Boga te zdravom i dobroćudnom osjećaju za šalu – zaključio je Hesemann.