O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispred spomenika Hrvatske pobjede „Oluja '95“
na Trgu dr. Ante Starčevića u Kninu, večeras je započela proslava Dana pobjede i domovinske
zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, a Vojna biskupija ujedno proslavlja svetkovinu
svoje nebeske zaštitnice – Gospe velikog hrvatskog krsnog zavjeta. Glavna proslava
će se održati sutra, 5. kolovoza, u Kninu, a njezin središnji dio bit će Sveta Misa
za sve poginule i nestale hrvatske branitelje, koju će u kninskoj crkvi Gospe velikog
hrvatskog krsnog zavjeta, u 12 sati, predvoditi vojni biskup Juraj Jezerinac. U
svojoj ovogodišnjoj poruci prigodom sutrašnjega blagdana, biskup Jezerinac podsjetio
je na riječi iz pripremljenog, a neizgovorenog Papinog govora, koji je trebao biti
izrečen na oproštajnoj svečanosti na Plesu, 5. lipnja ove godine: „U ovo vrijeme,
kad se čini da nedostaju čvrsta i sigurna uporišta, neka kršćani, ujedinjeni 'zajedno
u Kristu', ugaonom kamenu, mognu poput duše nacije, nastaviti izgrađivati državu pomažući
joj u razvoju i boljitku.“ Upravo te posljednje Papine riječi povezuju nas s još jednim
radosnim sadržajem koji živimo mi koji pripadamo Ordinarijatu. Naime, povodom jubilarne
petnaeste godine od utemeljenja naše biskupije, kao i stjecajem povijesnih okolnosti,
naša je radost osnažena činjenicom da je papa Benedikt XVI. blagoslovio kamen temeljac
Glavne crkve – katedrale Vojnog ordinarijata. I dok tražimo načine ostvarenja materijalne
izgradnje naše crkve, s radošću se sjećamo svih onih koji su tvorili i pridonosili
izgradnji vjerničke zajednice pod okriljem Vojnog ordinarijata i njenoj duhovnoj kakvoći
– piše, među ostalim, biskup Jezerinac, čestitajući svima, a osobito braniteljima,
sutrašnji blagdan. Stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu je jučer
održalo sjednicu na kojoj je razmatralo pitanje spora između Porečke i pulske biskupije
i benediktinske opatije Praglia u Italiji, te se oglasilo izjavom koju prenosimo u
cijelosti: „Budući da se u hrvatskoj javnosti putem raznih društvenih medija ovih
dana višekratno moglo čuti i čitati o sporu između Porečke i pulske biskupije i benediktinske
opatije Praglia u Italiji glede imovinsko-pravnih odnosa, vezanih uz crkveno zemljište
na području župe Dajla u spomenutoj biskupiji, smatramo potrebnim obratiti se ponajprije
vjernicima, a zatim i cijeloj hrvatskoj javnosti kako bi se pridonijelo istinitomu
uvidu u stvarno stanje i kako bi se otklonio neprimjeren, obmanjujući i za cijelo
naše društvo štetan pristup. Ovo prilično zamršeno pitanje treba promatrati prije
svega kao unutarcrkveno pitanje, ne zanemarujući ni ostale vidike. Ono je proizašlo
iz postupanja fašističkoga, a zatim komunističkoga režima koji su proganjali njima
nepodobne ljude dokidajući temeljna ljudska prava, oduzimajući imovinu, kako pojedincima,
tako i institucijama, među kojima su se našli i benediktinci u Dajli. Naime, ne
ulazeći u odluke hrvatskih pravosudnih tijela i razloge tih odluka, ostaje činjenica
da je godine 1999. benediktinska imovina pripala župi Dajla u Porečkoj i pulskoj biskupiji.
Ubrzo nakon toga, Biskupija i benediktinci opatije Praglia, kao dvije crkvene pravne
osobe, znajući dobro što se sve događalo s oduzimanjem i vraćanjem imovine, nastoje
na temelju kanonskih propisa pronaći najbolji način da ono što je vraćeno bude pravedno
podijeljeno. Ne želeći ni na koji način dovoditi u pitanje Osimske i Rimske sporazume,
crkveni su subjekti međusobno isključivo željeli doći do pravednosti, pri čemu je
razumljivo nastojanje i jedne i druge strane da zagovara vlastite interese. Nakon
što su u rješavanju spora svoj doprinos dale Kongregacija za biskupe te Kongregacija
za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života, između Porečke i pulske
biskupije te benediktinske opatije Praglia došlo je do dogovora da se imovina podijeli
na pola. Taj su dogovor zainteresirane strane potpisale u Rimu 17. svibnja 2006. godine.
Budući da zainteresirane strane nisu mogle realizirati dogovorenu podjelu, Sveti Otac
je 2008. godine imenovao kardinalsku komisiju koja je imala za cilj provesti već raniji
dogovor između Porečke i pulske biskupije te benediktinske opatije Praglia. Kardinalska
komisija je u studenom 2010. godine rezultate svog rada predala Svetom Ocu, na temelju
kojih je on donio svoju odluku. Nije potrebno ovdje iznositi sve moguće razloge
koji su vodili biskupa porečkoga i pulskoga mons. Ivana Milovana da ne potpiše zaključni
dokument kojim se završavaju višegodišnji pregovori. No, nužno je reći da je Sveti
Otac imenovao svoga povjerenika kao potpisnika toga dokumenta da bi se mogle provesti
unutarcrkvene odluke kojima se nipošto nije kanilo štetiti Porečkoj i pulskoj biskupiji.
Upravo suprotno, bez takvih dogovora ostali bi nejasni odnosi među institucijama unutar
iste Crkve, što ne bi pridonosilo rastu u evanđeoskome duhu. Mi biskupi i dalje
ćemo – poštujući različitost stavova i mišljenja u raspravama – gajiti i razvijati
crkveno zajedništvo. Ostajemo čvrsti u jedinstvu biskupske službe, osobito u poštivanju
odluka i u ljubavi prema Svetomu Ocu, Svetoj Stolici te prema raznim crkvenim institucijama,
zalažući se za pravednost i otklanjajući sve ono što bi moglo narušiti mir među vjernicima,
narodima i državama. Kako se to pokazalo puno puta u prošlosti, samo vođeni istinom
i pravednošću možemo svjedočiti i svoju ljubav prema hrvatskoj domovini“ – kaže se
u Izjavi Stalnog vijeća Hrvatske biskupske konferencije.