Razgovor s akademikom Mirkom Vidovićem

O krizi tradicionalne obitelji, o kulturi koja izaziva krizu identiteta i o budućnosti hrvatskoga naroda razgovaramo s akademikom Mirkom Vidovićem.
1. Kakvu budućnost predviđate hrvatskom narodu imajući u vidiku posljednji popis stanovništva, ako ga se može smatrati vjerodostojnim?
* Načelno: Treba uvidjeti razliku među pojmovima: nezavisnost i sloboda. Npr. Hoxhina Albanija je bila nezavisna, ali nije bila slobodna. No, sad kad smo, po volji naše nacije, dobili nezavisnost i u Republici Hrvatskoj i u Bosni, moramo imati u vidu: Nezavisnost jedne nacije ovisi najviše o vanjskim čimbenicima (priznanje države), dok sloboda ovisi o nama samima. Da bi to bilo moguće, moramo se boriti protiv ičije uzurpacije hrvatske državnosti. Država je stvar univerzalnosti građanstva!
A što se tiče daljnjeg razvoja i stabilizacije naše države, najvažnije treba proizići iz Bosne koja već radi na izradbi i donošenju novog ustava (kako je to predviđeno posebnom 'Rezolucijom 1513' iz 2006, (točka 17) Europskog savjeta. Kad bude stabilizirana suverena odluka nacije onda o učenima i poduzetnima ovisi kako brzo će teći razvoj naše privrede, odnosno stvaranje radnih mjesta kako bi naša demografska politika mogla postići prirodni rast nacije u blagostanju.
Neka nas, sad (u ostvarenoj i zajamčenoj nezavisnosti) ne zabrinjava previše to što je u proteklih sedamdeset godina izgubljeno toliko stotina tisuća života u naporu da ostvarimo svoju nezavisnost, a još najmanje toliko ljudi je pobjeglo ili iseljeno u potrazi za boljim životom, najviše u prekomorske zemlje. Crkva se je jedina postarala da iseljenici ne izgube svijest o sebi i veze između sebe i Domovine.
K tome i opake su bolesti i ne samo kuga, znale u prošlosti odnijeti veliki broj ljudskih života i opustošiti cijele krajeve, ali ostalo je sjeme koje brzo nadoknadi pa i uveća broj junačkim rađanjem naših majki.
Sive eminencije još uvijek 'tranzicijske' vlasti potječu iz redova onih koji su prije sedamdesetak godina sustavno ubijali državotvorne Hrvate. Oni koji se ponašaju, sad i na položajima vlasti, kao vlasnici (uzurpatori) države - naši su najveći neprijatelji, jer niti im je stalo do narodnog blagostanja ni do biološke obnove, a to u običnom građaninu ubija nadu u boljitak, jer mu se čini da je pao ponovno u neku 'diktaturu izvraćenih jaketa'.
2. Obitelj je osnovna stanica društva, to i Papa uvijek ističe, komu se može pripisati kriza obitelji i sto valja činiti da se izbjegnu crne slutnje?
* Da bismo shvatili bit tog vrlo važnog pitanja, uputio bih vas da pročitate knjigu "Što je to književnost" francuskog egzistencijalističkog filozofa J.P.Sartre-a. U toj knjizi Sartre insistira da se doslovno primjene u živoj ljudskoj stvarnosti odredbe "Komunističkog Manifesta", što su ga, 1848, dali objaviti marksistički klasici K.Marx i F.Engels. Sartre na tome toliko insistira, pa napada i samog Staljina, da nije dobar komunist, jer da je tim sporazumom sa 'zapadnim kapitalistima' izdao međunarodni radnički pokret i svjetsku revoluciju.
Taj 'Komunistički manifest' se sastoji od tri dijela u kojima se: niječe postojanje ljudske duše, traži rasap ljudske obitelji, izruguje patriotizam i - zahtijeva od svih intelektualaca da djeluju doslovno u skladu s postavkama 'Komunističkog manifesta'. Veliko zlo je proizišlo iz mnogostrukih načina da se primjene te postavke - ljudskog razčovječenja. U Parizu je izišla prije par godina'Crna knjiga komunizma', koju je pozdravila i većina zastupnika u francuskom Parlamentu.
Ta knjiga je zbornik teških zločina prema Čovjeku proizišlih iz komunističkih napora da temeljito promijeni ljudsku prirodu. No, padom Sovjetskog saveza, Rusija je uskrsla u Kristu i sad sve čini da suzbije biološko propadanje Rusa, potičući najrazličitije mjere za biološku obnovu.
U Hrvatskoj i Bosni još nismo došli dotle, ali se ovdje stvari brzo mijenjaju: pripremanje naših zemalja za integraciju u EU zahtijeva definitivno napuštanje svih načela i navika koje su silom oružja usađene u način vladanja onih koji hrvatsku državnost smatraju nečim o čemu samo oni mogu odlučivati. Vratiti vlast narodu!
O Referendumu za nezavisnost od 19.05.1991. službeno se nikad nije govorilo, a da i ne kažemo proslavljalo - taj nadnevak se u praksi dosadašnjih vlada niti ne spominje, kao da volja naroda, poput u doba jugomarksističkog jednoumlja, predstavlja nešto nevažno, dostojno prezira.
3. Istodobno s popisom stanovništva u Hrvatskoj su bile organizirane "parade ponosa“. Sto one žele poručiti hrvatskome narodu?
* Homoseksualizam nije bolest nego li anomalija. Ta anomalija može biti urođena a može biti i posljedica prinude ili nedovoljnog odgoja u obitelji. Nedovoljno genetički izražena spolnost se ne može smatrati ni bolešću, ni ponosom a ni sramotom.
Ponašanje ljudi u njihovim spolnim sklonostima moralo bi biti kao i ponašanje normalnih ljudi u bračnom životu: nitko pristojan se ne skida skoro do gola da se sa svojom suprugom pojavi na javnoj paradi na gradskim ulicama.
Velika zabluda, proizišla iz marksističkog tumačenja 'slobodne ljubavi' dovela je do toga da je (kod egzistencjalista Sartre-ova tipa) bilo skoro sramota imati djece. Ta zabluda je smatrala muškarca i ženu - jednakima.
No, muškarac i žena nisu jednaki jer su - komplementarni. Žena ima svoja ista prava u građanskom smislu kao i muževi, i još više i ona prava koja pripadaju ženi, supruzi i majci.
Kraće rečeno: žene u korištenju svojih prava u društvu imaju prednosti pred muškarcima. Zato su vitezovi štovali žene i pisali im lijepe galantne stihove. Vrijeme je da se u Hrvatskoj ljudskim jezikom govoreći, vole svoje žene i štuju i poštuju druge žene, bile one udavane ili ne.
4. Često Čitate Sveto pismo, vjerojatno i u njemu nalazite potvrdu ljudske naravi, muško i žensko se upotpunjuju, privlače kako se može protumačiti spolnu privlačnost između istospolnih osoba?
* Istospolna privlačnost je inverzija prirodnih nagona kod ljudskih bića, a ta inverzija se najčešće manifestira u koprofiliji.
O toj inverziji opširno je pisao američki filozof njemačkog podrijetla, Erich Fromm. Njegova knjiga "Strast za razaranjem" minuciozno obrađuje mentalni sklop poznatih homoseksualaca, među kojima je najviše stranica posvećeno Hitleru i Staljinu.
Kao domet logike proučavanja ponašanja koprofila, Fromm nas dovodi do shvaćanja - nekrofila. Njih opija smrad. Oni uživaju u ambijentu laltrina i u masovnom usmrćenju ljudi, jer su se na to navikli u ratovima, na bojnom polju, živeći u promiskuitetu i među raspadajućim leševima poznatih i nepoznatih mrtvaca...
5. Može li se za takve osobe reci da im je pomućen razum i da su robovi vlastitoga nagona te da im je savjest u dubokoj hibernaciji?
* Najprije moramo, kao kršćani imati u vidu onu: Bog voli svako stvorenje i ne mrzi nijedno. K tome, na ovom svijetu ne postoji niti dva posve identična ljudska bića. Zablude ostracizma, rasizma, klasne superiornosti i prezira onih koji žive u velikoj bijedi gdje imaju jedva vode za piće, su monstruoznije od nesretnika koji ne mogu živjeti bolje ni drugačije od pukog preživljavanja.
No, još mučnije od toga je ponašanje onih koji ne znaju što će od tolikog bogatstva pa se odaju (kao u romanima Marquis de Sades ili Marcel Proust-a) najperverznijim ritualima satanizma i iživljavanja na svojim žrtvama koje samo tako mogu steći sredstva za preživljavanje. Pa i prodajući manijacima svoje tijelo.
A još gore od toga je sadržano u širem značenju one lijepe misli iz časnog Kur'ana: 'Najgora vrsta ljudi su oni koji lažu u Božje ime'. To se ne odnosi samo na muslimane.