Misijska molitvena nakana Svetoga Oca

Uzdajući se u molitelje širom svijeta, Papa im svakoga mjeseca povjerava svoje nakane: opću i misijsku. Za ovaj mjesec želi da se molimo da redovnice u misijama budu svjedoci radosti Evanđelja i živi znak Kristove ljubavi.
Redovnice jednostavno osjećaju da su pozvane i kao takve žele tom pozivu potpuno odgovoriti. Ta nije bilo tko Onaj koji poziva. Nije bilo tko Onaj kojemu se po Njegovu pozivu predaju. To može biti samo osoba koja zavrjeđuje cijelost jednoga ljudskoga bića, jer ta osoba nije nitko drugi nego Isus Krist. U Njemu se doista prepoznaje ljubav kojoj nema jednake među ljudima. On tu ljubav prelijeva u nas, On nas tom ljubavlju hrani, On nas tom ljubavlju kuša, On nas tom ljubavlju ispunjava i ranjava toliko da smo za tu ljubav spremni otići i na kraj svijeta, da bismo svim svojim životom i predanjem svjedočili o toj ljubavi.
Može li se, međutim, s tom ljubavlju škrtariti? Može li se toj zahtjevnosti ne odgovoriti tako da se drugima priopćuje kao najizvornija radost i ispunjenje života? Prisjetimo se samo Majke Terezije iz Kalkute ili patra Gabrića (izložba je njegovih fotografija ovih dana u Metkoviću). Kristova ih je, naime, ljubav prema onima kojima ih je poslao toliko obuzela da nisu znali za umor, za teškoće, za preprjeke. Nisu oni to nijekali, ali su svojom odanošću i žilavim radom i ustrajnošću donosili radost Evanđelja, a to je radost ljubavi Kristove. Prepoznali su to mnogi.
To se također u mnogih i danas prepoznaje. Radosni navjestitelji doista su i najvjerodostojniji navjestitelji. Kadšto tu uopće nisu potrebne riječi. Ljudi na njima vide sve što je potrebno vidjeti. Kristovo lice, Kristove ruke, zapravo Kristovo srce koje im ih šalje… I takve valja podupirati molitvama, kako nam to Papa preporučuje.