Južni Sudan proživljava prve dane kao posebna država nakon proglašenja neovisnosti
9. srpnja. Višestruki su izazovi pred 54. afričkom državom, čiji su stanovnici uglavnom
kršćani i animisti, a velike su promjene zahvatile pak i sjever nekadašnjeg Sudana,
muslimanskog i arapskog. Govoreći o novoj situaciji na tom afričkom području nadbiskup
Leo Boccardi, apostolski nuncij u Sudanu, rekao je kako mu je još pred očima prizor
uzdizanja zastave nove države i stisak ruku dvojice predsjednika: Bashira i Salve
Kira, predsjednika Južnoga Sudana. Za Sudan počinje novo povijesno razdoblje. Sada
su dvije države, potrebne jedna drugoj. Ni granice još nisu određene, Južni je Sudan
tek postavio kamen temeljac za novu državu, čeka ga dakle gospodarsko-trgovački ustroj,
demokratsko sudjelovanje građana, izgradnja infrastruktura i pomirba između raznih
etničkih skupina, usmjeravanje golemih prirodnih bogatstava na opće dobro, a iskorjenjivanje
korupcije i individualizma glavni je prioritet za novu državu – kazao je nuncij Boccardi.
Osvrnuvši se na Sjeverni Sudan, rekao je da se procjenjuju posljedice odvajanja
Juga, Sjever je s gospodarskog motrišta izgubio mnogo, osim toga vlada se već okomila
protiv Južnjaka koji žive na sjeveru; moraju napustiti sve državne ustanove. Sada
su stranci i moraju steći radnu dozvolu ako žele ostati u Sjevernome Sudanu. Civilno
stanovništvo opet će najviše nastradati – primijetio je nuncij. Na upit o ulozi
Crkve u novoj državi i o stanju kršćana na sjeveru, rekao je da je Crkva u novoj državi
zauzeta u evangelizaciji, u prvom redu u oblikovanju kršćanske i građanske savjesti
kao i u promicanju razvojnih projekata na društvenoj i gospodarskoj razini. Crkva
se ima okrenuti novom pastoralnom planu. U novoj državi ima sedam biskupija, većina
su kršćani i moraju biti svjesni svoje odgovornosti u izgradnji države. I na Sjeveru
je Crkva doživjela velike promjene, sada je u većinskoj muslimansko-arapskoj sredini,
siromašnija je no prije, podijeljena u male zajednice čija vjera ima biti svjedočanstvo
u muslimansko-arapskom kontekstu – kazao je nuncij. Na upit o netom preminulom
biskupu Rumbeka, rekao je da ga je vrlo iznenadila i ožalostila smrt biskupa Mazzolarija.
Čuli smo se prije nekoliko dana i razgovarali o brojnim pastoralnim inicijativama.
Bio je veliki misionar, volio je Afriku i Afrikance. Njegove su se vrline blagosti
i dobrote očitovale u njegovu poduzetništvu i velikodušnosti. Bio je neumorni promicatelj
mnogih razvojnih projekata u odgoju, zdravstvu svjedočeći zauzimanje Crkve u promidžbi
ljudskog bića – istaknuo je nuncij i dodao: Neobično je volio mlade. Zajedno smo
sudjelovali na dva skupa mladih, u Rumbeku i Yirolu, sa svrhom pripremanja novih kršćanskih
vođa u Južnome Sudanu. Bio je poput Mojsija koji je vodio narod prema Obećanoj zemlji.
Vidio je obećanu zemlju, a Gospodin ga pozvao k sebi prije nego je u nju stupio. Sve
učinjeno u Rumbeku nosi njegov pečat. Zauvijek će ga pamtiti Južnjaci, a uvjeren sam
da će njegov spomen biti blagoslov za Južni i Sjeverni Sudan – zaključio je nuncij
Boccardi.