Objavljena knjiga o prvoj mučenici stvorenoga

U ovo doba praznika dobro je znati zaustaviti se pred prirodnim ljepotama ne samo stoga da bismo u njima uživali odmarajući svoje fizičke sile, nego da i svojemu duhu dademo neki predah. Obično je naš duh opterećen svim i svačim, pa nam mnoge stvari izmaknu s obzora naših promišljanja. I Sveti Otac običava u doba praznika govoriti o ljepotama prirode koja nam je dana da nam njome vladamo sebi na korist. No dobro upozoravaju mnogi da se neodgovorno iskorištavanje prirodnih bogatstava može vrlo lako izroditi pobuđujući sebične interese, pogotovu ako se već s određenim iskustvom ide na nova područja. Tako je već vrlo dobro poznata bezdušna sječa amazonskih šuma. Bogati latifundisti pritom ne samo da ne vode računa o općeljudskom bogatstvu tih šuma, nego su vrlo bezdušni i prema domorodačkom, obično vrlo siromašnom, pučanstvu. Takvima je opet priskočila u pomoć Crkva sa svojim zauzetnicima. Jedna je od tih časna sestra Doroty Stang, Amerikanka, negda profesorica u Phoenixu, a onda misionarka u Brazilu u predjelu Parà. Ubijena je zbog toga što je osim svojim znanjem i socijalnim djelovanjem pomagala pučanstvu, to je pučanstvo branila i od nasrtljivih latifundista zauzimajući se za prava siromašnih. Sama je govorila da zna da će biti ubijena, što se i dogodilo 12. veljače 2005. I jedan je biskup zbog istih razloga na nišanu onih koji su ubili sestru Dorothy. Prošlih je dana u Italiji izašla knjiga o njoj pod naslovom Prva mučenica stvorenoga. Braneći ljude branila je i bogatstvo koje nam je Bog dao, pa se i naslov te knjige može shvatiti s toga motrišta. Sva su stvorenja tu da nam posluže u ostvarivanju naše životne svrhe, našega sveopćega očovječenja. Ali kad se ljudi neljudski ponašaju i prema stvorenom, onda prije ili kasnije požanju trpke plodove beživotnosti na različitim razinama. A neživot nije naše određenje. To je i ta časna sestra htjela pružiti siromašnima, ali to govori i onima koji misle da moraju imati sve i odmah. Premda naplata dođe kad se najmanje nadaju. Lijepo je inače da imamo srca prema stvorenostima ovoga svijeta, prema cvijeću ili prema svojim kućnim ljubimcima. No kadšto se dobiva dojam da su nekima ta stvorenja važnija od ljudi, da im se često pružaju usluge i posvećuje pozornost više nego ljudima. A u vjerovanju izričemo: koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa.