Budući da sutrašnji broj Glasa Koncila donosi originalni tekst Izjave Komisije Iustitia
et pax Hrvatske biskupske konferencije, a mi smo o reakcijama na tu Izjavu dva dana
komentirali HHO, dobro je podsjetiti se i drugih reakcija. Opet najprije valja podsjetiti
na naslov izjave, a riječ je o netrpeljivosti prema katolicima u Republici Hrvatskoj.
Vjesnik je 2. srpnja donio odulji članak gdje se donose mišljenja sociologa, teologinje,
psihologinje i osobe iz Centra za mirovne studije. I oni također sa svojih polazišta
osporavaju tvrdnje u Izjavi. Kritizirajući Izjavu što taksativno ne donosi slučajeve,
i oni čine isto kad paušalno govore o nekim svećenicima koji su govorili protiv nekih
grupacija u društvu. Teologinja naše stručnjake iz Komisije uči raspravljanju i podmeće
im lukavost. Sociolog čak zna i razloge ovakve Izjave Komisije, što iz Izjave samo
on dokučuje. Kad se pak navodi da u Centru za mirovne studije nije bilo dojava o diskriminaciji
ni 2009. ni 2010., zaboravlja se da je Izjava pisana 27.lipnja 2011. godine. Psihologinja
u Izjavi vidi uvrijeđenost Crkve, kao da ne bismo smjeli reagirati ako nas netko vrijeđa,
pogotovu ako uzastopce prešućuje ono što se već objasnilo, a ustraje se na niskim
napadima. Sociolog priznaje da je katolik i da nije diskriminiran. Je li doista on
mjerilo stvarnosti? A ne smetaju mu svi ti napadi i ruganja katolicima što Izjava
spominje. Još nam preostaje samo pitanje: Je li moguće da naši mediji za objašnjenje
nekog crkvenog sadržaja ili događaja pozovu teologa, ili katoličkoga psihologa ili
su za to dežurni samo protukatolički teolozi i teologinje, psiholozi i psihologinje,
pa i neki uvijek za savjet traženi svećenik za kojega se unaprijed zna da će biti
protiv biskupa. Nije li i to jedna vrsta diskriminacije?