Pastoralno pismo kanadskih biskupa

Povjerenstvo za katolički nauk Kanadske biskupske konferencije 27. lipnja objavilo je pismo o pastoralnoj službi s mladima koji osjećaju privlačnost prema osobama istog spola. Dok su homoseksualni čini uvijek objektivno pogrješni, sklonosti po sebi niti su grijeh ni moralni nedostatak. Spolna sklonost je za mnoge osobe kušnja, stoga pastiri s njima imaju postupati mudro i s ljubavlju – istaknuto je u okružnom pismu kanadskih biskupa.
Osobe koje osjećaju spolnu i afektivnu privlačnost prema osobama istoga spola, trajno a ne slučajno, valja prihvatiti s poštovanjem, samilošću i nježnošću. Takve su osobe pozvane da u svome životu ostvare Božji plan. Biskupi u pismu žale što su nepravda, mržnja ili nasilje u susretu osoba s homoseksualnim sklonostima još nažalost česta pojava među nama, te potiču da se uklone iz djela i govora.
Dokument podsjeća da Crkva nikada ne osuđuje osobe s homoseksualnom sklonošću, ističući da se u učenju i službenim crkvenim dokumentima kad se govori o takvim osobama ne rabe riječi „gay“ ni „lezbijka“, budući da ti nazivi ne obilježavaju puninu i bogatstvo koje Crkva priznaje i poštuje u svakom muškarcu i svakoj ženi.
Pismo ističe da je Božji stvoriteljski naum predvidio „komplementarnost između muškarca i žene“. Čovjek je pozvan da postoji za drugoga, da bude dar – istaknuto je u pismu navodeći apostolsko pismo Ivana Pavla II. Mulieris dignitatem, koje govori o ljudskoj spolnosti kao snažnom znaku besplatne Božje ljubavi. Istodobno se ističe da izvanbračni spolni čin ne može ispuniti dvostruku svrhu određenu stvoriteljskim planom: produbljivanje ljubavi između supružnika te rađanje i odgoj djece. Osim toga biskupi ističu dugoročnost procesa da mladi shvate i upotpune vlastiti spolni identitet. Na tom se putu mogu sresti mnoge prepreke - dodaju biskupi, navodeći pritisak obavijesnih sredstava, posebice interneta, te uvelike proglašavani moralni relativizam kao i hedonizam raširen u sekulariziranom društvu.
Da bi svladala te smetnje, katolička zajednica ima svjedočiti potpunu istinu o ljudskoj spolnosti, pobijajući „lažna poimanja slobode“ koja mogu zavesti mlade i nanijeti im velike štete. Odabir čistoće kao pozitivne vrijednosti velik je i trajan izazov za mlade koji osjećaju spolnu privlačnost prema onima koji ne namjeravaju sklopiti brak – tvrde biskupi ističući potrebu da se takve hrabri da postojano žive svoj celibat kao Isusovi učenici koji se žrtvuju sve do slave vječnoga života.
Podsjećajući na Pavlovu poslanicu Kološanima, biskupi tvrde da su brojni kršćani tijekom stoljeća otkrili da Isusovo prijateljstvo i njegova skrb udjeljuju nutarnju snagu i mir i omogućuju nam donijeti plodove za život njegova tijela, Crkve. U tom smislu biskupi ističu da osoba s homoseksualnim sklonostima nije osuđena na život bez ljubavi, nego je pozvana da živi u ljubavi i milosti Isusa Krista. Samo on ispunja našu osobnost i uzdiže je Nebeskom Ocu – dodaju biskupi. Takav život podrazumijeva žrtvu i sebedarje, i dokaz su istinske ljubavi prema Bogu i našoj braći i sestrama.
Što se pak tiče roditelja koji imaju dijete s homoseksualnim sklonostima, pismo im savjetuje „strpljivost, blagost, mudrost i razumijevanje“. Sjetite se da ste sad vi i vaša obitelj naviše potrebni svojem djetetu – upozoravaju biskupi ističući da su djeca Božji dar pozivaju roditelje da s njima postupaju s ljubavlju i pouzdanjem u Božju providnost, prihvaćajući dijete, potičući ga da bude vjeran duhovnome životu i, ako je potrebno, da se obrate nekom svećeniku ili duhovnom vođi.
Biskupi također upozoravaju na opasnost od samoubojstva kod nekih osoba, kada više ne mogu nijekati ili zanemarivati svoju duboku homoseksualnu sklonost, stoga ističu potrebu da se stručni savjetnici i psiholozi koji rade s mladima odlikuju ljudskom i duhovnom zrelošću, i da prihvaćaju crkveno učenje o homoseksualnosti i čistoći.
Biskupi izražavaju blizinu mladima s homoseksualnim sklonostima i potiču ih da prihvate ljubav Božju i da ne zaborave da su već prije stvaranja svijeta odabrani da pred Bogom budu sveti i neporočni. Potiču ih na trajnu molitvu, na budnost i na često pristupanje sakramentima i na odabir kreposnih prijateljstava. U pismu biskupi hvale mnoge muškarce i žene s homoseksualnim sklonostima koji svjedoče evanđelje „svojom velikodušnošću i svojim služenjem ljubavi u istini“.