Hrvatskom helsinškom odboru bilo je potrebno tjedan dana da objavi svoju reakciju
na Izjavu komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije o netrpeljivosti
prema katolicima u Republici Hrvatskoj. I tom je odboru bilo potrebno više prostora
no što ga rabi sama izjava. I taj odbor, zadužen navodno za upozorbu na različita
kršenja ljudskih prava, na što komisija upozorava, imao se zapravo glede toga javiti
i prije te komisije o istoj temi. Sada pak taj hrvatski odbor dokazuje da i nije hrvatski,
jer većina pučanstva u nas su katolici pa i Hrvati. Odbor niječe navode iz Izjave,
a da ih ničim ne potkrjepljuje, za što uostalom i napada Izjavu. Zar bi Izjava morala
navoditi taksativno svaki slučaj? Tada ne bi dostajala ni čitava naša emisija da se
sve samo pročita. Helsinški odbor upravo svojim tvrdnjama kojima napada Izjavu dokazuje
da Izjava ima pravo kad izriče da je netrpeljivost prema katolicima i njihovim vjerskim
uvjerenjima baštinjena iz vremena komunističkog totalitarizma i nikad nije u potpunosti
nestala, pogotovu u posljednje vrijeme u vezi s dolaskom Svetoga Oca. Nije li zapravo
i zamagljivanje istine nasilje nad tom istinom? Valjalo bi također tim navodno učenim
glavama u Helsinškom odboru biti jasno da je potrebno držati se teme i govoriti o
tome što Izjava izriče, a ne dodavati ono što bi Izjava još imala izreći. Kao da se
doktorima znanosti u Komisiji Iustitita et pax želi reći da nisu dorasli smicalicama
Helsinškog odbora prebacujući naglasak na temu o kojoj komisija ne govori.