Plodovi Papine enciklike 'Ljubav u istini'

Papa je Benedikt XVI. 29. lipnja 2009. godine potpisao svoju treću encikliku o cjelovitom ljudskom razvoju. Objavljeni dokument u zamahu gospodarsko- financijske krize izazvao je veliko zanimanje i izvan crkvenih krugova. Na plodove se enciklike u razgovoru za naš Radio osvrnuo poznati ekonomist Flavio Felice, rekavši da dokument ne odgovara na žurna pitanja koja se iz dana u dan nameću. Ipak valja priznati da je dokument među mnogim stručnjacima, državnicima, poklonicima političkih i gospodarskih znanosti, pokrenuo pitanje o svjetskom, globalnom, poretku, u čijem središtu ima biti ljudska osoba. Nastale su mnoge škole, predložene su ili ustanovljene nove ustanove a mnogi već promišljaju u svijetlu globalnog gospodarsko-političkog poretka, koji vodi računa o glavnim točkama Socijalnog nauka Crkve, posebice enciklike 'Ljubav u istini' – ustvrdio je ekonomist Felice.
Na primjedbu da je u središtu enciklike nepovrjedivo dostojanstvo ljudske osobe, rekao je da je ono žarište socijalnog nauka Crkve, počevši od enciklike 'Rerum novarum' pa sve do naših dana, a koji je doživio snažno ubrzanje za pontifikata Ivana Pavla II.; prisjetimo se njegove enciklike 'Laborem exercens' i svih drugih socijalnih enciklika. Papa Benedikt XVI. na tragu je Ivana Pavla II., čak ga dopunjuje sretnim dodatkom, a to je otvaranje institucionalnoga puta: najvažnija uloga ustanova jest omogućiti pojedincima, osobama i društvenim skupinama da na miran način rješavaju svakodnevne probleme – primijetio je ekonomist.
Na primjedbu da je, kako piše Papa, nemoguć razvoj bez poštenih ljudi kojima je glavno opće dobro, rekao je da je u tome srž problema i socijalnog učiteljstva. Padaju mi na um riječi njemačkog ekonomista Wilhema Röpkea, koji je svojoj posljednjoj knjizi, takoreći duhovnoj oporuci, dao sljedeći naslov: „Iza ponude i potražnje“, jer je čovjek iza ponude i potražnje, možemo reći prije i poslije. Ako uzmemo u obzir da je uvijek nešto iza ponude i potražnje i da je to nešto upravo ljudska osoba, odnosno subjekt radi kojeg se analiziraju, proučavaju, izmjenjuju i usmjeruju ponuda i potražnja, onda ustanove koje nastaju ovisno o gospodarstvu i politici moraju odgovarati dostojanstvu osobe – zaključio je ekonomist Felice.