Dr. Mirjana Nazor želi objasniti događaje u Splitu i, kako je već običaj, u odgoju
je mladih golema odgovornost na Crkvi. Ima pravo. Ali će se odmah javiti oni koji
ne žele da im Crkva odgaja mlade, pa žele i vjeronauk izbaciti iz škole. Opet se događa
da kad kola upadnu u blato, onda je Crkva kriva. A u blatu se žele valjati mnogi.
Dr. Nazor veli: 'čak i ako je to (homoseksualnost) bolest, zar mi tučemo one koji
imaju astmu?' Liječimo ih, gospođo. A do prije tridesetak godina i međunarodno je
psihološko društvo smatralo homoseksualnost bolešću. Ideološki su i grješni motivi
učinili da se to briše s popisa bolesti i devijantnog ponašanja. Ne bi li se, međutim,
moglo pitanje i malo drukčije postaviti: a zašto za sve to tolike predstave. I Verdija
su isfućali u kazalištu i u nekim se kulturnim ustanovama našlo voća i povrća i jaja
po glumcima. Očito je da će na ulici biti više toga. Ako je netko bolestan, onda neka
se bolešću ne hvali. Tada je to već perverzija, pa su stoga i nerazmjerne reakcije
koje ipak ne možemo odobriti.