Uz liturgijska čitanja svetkovine Duhova razmišlja pater Sebastian Šujević

Crkva živi u Kristovu Duhu. Tijekom vazmenog vremena liturgija nas poziva razmatrati o prisutnosti Uskrsloga u Crkvi, o daru Duha, o Crkvi kao znaku i navještaju novog života rođenog po Uskrsnuću našega Gospodina. Na današnju svetkovinu Duhova, prvo čitanje (Djela apostolska) i Ivanovo evanđelje, iako prepričavaju isti događaj drugačijim rječnikom i s drugačije perspektive, predstavljaju novu stvarnost Crkve – plod uskrsnuća i dara Duha Svetoga.
Duh je to univerzalnog i definitivnog saveza. Slike kojima sv. Luka opisuje događaj Duhova dopuštaju nam usporediti Pedesetnicu na Sinaju (Iz 19, 3-20; 31, 18) i onu u Jeruzalemu: – na Sinaju narod je bio pozvan okupiti se, vatra i jaki vjetar manifestirali su Božju prisutnost na brdu, Bog je Mojsiju dao zakon Saveza; – u Jeruzalemu, apostoli su svi okupljeni na jednom mjestu (Dj 2,1), u kući u Jeruzalemu gdje su okupljeni odvijaju se isti fenomeni kao na Sinaju (redci 2-3), Gospodin daje Duha novog Saveza (r.4).
Ovo je novost kršćanske Pedesetnice: novi i definitivni Savez temelji se ne više na zakonu zapisanom na kamenim pločama, već na djelovanju Duha Božjega. Razumije se da je bez Duha Svetoga Bog negdje daleko, da Krist ostaje u prošlosti, evanđelje mrtvo slovo, Crkva obična organizacija, autoritet moć, poslanje propaganda, kult arhaizam, moralno djelovanje robovsko djelovanje. Ali, u Duhu Svetom kozmos, svemir biva oplemenjen po rađanju Kraljevstva, uskrsli Krist postaje sadašnjost, evanđelje postaje snaga i život, Crkva ostvaruje trojstveno zajedništvo, autoritet se preoblikuje u služenje, liturgija u spomen i posadašnjenje, predokus vječnog života, ljudsko djelovanje se pobožanstvenjuje.
Duh formira Crkvu za poslanje. Krštenje u Duhu zajednici osvjetljava misterij Krista, Mesije, Gospodina i Sina Božjega; daje zajednici da shvaća uskrsnuće kao ispunjenje Božjeg plana spasenje ne samo za Izraelski narod već za čitav svijet; potiče zajednicu da ga naviješta na svim jezicima i u svim okolnostima, ne bojeći se ni progona ni smrti. Poput apostola, i mučenici i svi kršćani koji su u potpunosti poslušali glas Kristova Duha postaju svjedoci: onoga što nisu vidjeli, onoga što je preneseno i što su provjerili vlastitim življenjem.
Svaka je zajednica pozvana surađivati s Duhom kako bi obnovili svijet naviještanjem i svjedočenjem spasenja, kako svakodnevnim djelovanjem, svakidašnjim poslovima tako i po izvanrednim pozivima.
Zato se Crkva izgrađuje i oblikuje preko raznih darova, zadataka, službi koji svi imaju jedinstven izvor u Duhu Oca i Sina.
Napokon, isti Duh sve čini i vodi zajedničkoj koristi (usporedi 1 Kor 12). Na taj način punina i bogatstvo životnosti Duha pokazuje se preko Crkve otvorene svakome svjedočiti, po djelima vjernika, prisutnost Božju u svijetu (plodovi Duha, Gal 5, 22-23).
Pedesetnica se nastavlja u Crkvi. Pedesetnica, dakle nije završila, ona traje u situacijama koje Crkva živi, čitav život kršćana odvija se pod okriljem Duha Svetoga. Zapravo, svatko živi pod utjecajem Duha kojeg je primio na svom Krštenju i na svojoj Potvrdi; uvijek je taj Duh koji nas potvrđuje u vjeri i jedinstvu svaki put kad sudjelujemo na Euharistiji, i epikleza nas, u euharistijskim molitvama, podsjeća na djelovanje Duha Svetoga ne samo u pretvorbi kruha i vina, već i u jačanju naše vjere i našeg jedinstva u Crkvi.
Na isti način Duh djeluje u ređenju svećenika kako bi predao onome koga je pozvao, vlast aktualiziranja otajstava Kristovih, sakramenata; Duh je prisutan i u slavljenju sakramenta ženidbe, osiguravajući supružnicima snagu vjernosti i uzajamnog jedinstva u nasljedovanju jedinstva Krista s Crkvom. Mi smo, uistinu, u svakom trenutku prožeti Duhom.
Nema tog okupljanja na molitvu, te službe Riječi gdje Duh ne djeluje kako bi nas vodio kroz molitvu i razgovor s Gospodinom, Gospodinom koji je prisutan među nama po samoj snazi Duha koji daje život navještenoj riječi.
Dođi, Duše Sveti, napuni srca svojih vjernika, i oganj svoje ljubavi u nama užezi!