O Papinu boravku u Hrvatskoj stišalo se pisanje i pozitivno i negativno. Kao da je
naviješteno člankom Silvija Tomaševića koji u Večernjem piše o tomu treba li i ne
pisati protiv Pape. Autor donosi i usporedbe s Papinim putom u Veliku Britaniju i
kako je svjedočio prosvjedima gdje je bilo više novinara nego prosvjednika i prosvjednica.
A neki novinari kao da i nemaju što pisati ako nema senzacija. I sam Papa voli, kako
nam svjedoči Walter Seewald, novinar koji ga je intervjuirao, sučeljavanje, pa ga
čak i traži. To je posve u skladu sa sv. Tomom koji i u svojim raspravama donosi oprečna
mišljenja, ali da se dođe do jasnoće, koliko je moguće. Pisati protiv Pape zagriženo,
ideološki, nije nimalo uputno kao ni traženje senzacija, ali pisati, kako i sam Papa
veli, jest poželjno. Na net.hr portalu ustobočio se naslov 'Pustite žene na miru',
a riječ je o njihovoj slobodi i pravu na pobačaj. Reakcije su čitatelja vrlo indikativne.
A slijedom spomenutih sučeljavanja, teško je u dva retka nešto objasniti, ali je važno
najprije doći do temeljne jasnoće, a ta je: Da svatko ima pravo na život i taj život
valja poštovati, a ne ubijati ga. I žena ima pravo na život, ali ne i da ubija drugi
život kao uostalom nitko to pravo na svijetu i nema. Kad je riječ o pobačaju, mnoge
su sastavnice u igri, a zapravo je riječ o osobnom dostojanstvu i odgovornosti, kako
se i Papa danas izražava glede tehnoloških dostignuća koja imaju služiti očovječenju
čovjeka, a ne razarati ga na bilo koji način. Neki portali prenose Šešeljevu rugalicu
haškom sudu. Šešelj naime traži smrtnu osudu. Za Mladića pak francuske novine jednostavno
kažu da nije nasmrt bolestan.