Pregled dnevnoga tiska

Papin dolazak u Hrvatsku neprocjenjivo je važan ne samo za Crkvu nego i za društveni zajednicu. U govorima se ističe dvadeseta obljetnica priznanja Hrvatske pri čemu je Sveta Stolica imala goleme zasluge, a sada pak i za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Papini će se govori svakako čitati s povećalom. Tako se već u tisku pojavljuju napisi o tome tko i zašto osobno nije pozvan na susret s Papom. Već samo to pokazuje da se taj susret vrlo cijeni, ali nečije zasluge hrvatski biskupi baš i ne vide jednako kao i novinari koji im prigovaraju, ali moraju prigovarati, mjesto da zaključe da valjda biskupi imaju razloga za ovo ili za ono.
No za prigovaranje Crkvi ima razloga pogotovu u onih koji se smatraju intelektualnom elitom u društvu Protagora pa gotovo zahtijevaju od Pape za što se sve ima ispričavati. Kome? Njima? Malo morgen. Tko su oni uostalom? Slično biva i s drugima koji bi i Papu htjeli svesti na svoja mjerila i lažne brojke oko Jasenovca. Nije li upravo ta bezbožnička vjera bila razlogom vjerskoga rata protiv svega u doba komunizma. Ne priznaju se vjernicima a fanatičnom predanošću bezboštvu htjeli bi zatrti slobodu savjesti. Ako im je do vjerske slobode, gdje su bili u doba komunizma, a sad bi Papi naređivali. Za svekolika komunistička zla i nema dovoljno letvi za ogradu. Crkva je progone pretrpjela i još trpi, ali zato ima uzore mučenike, poput Stepinca.
Inače je sav inozemni tisak pun Mladićeva izjašnjavanja u Haagu. FAZ ruga se tom njegovu kazalištu što ga pravi od sebe, dok se u Beogradu piše kako se patriotizam pojačava. Corriere della sera donosi kratki intervju s Vukom Draškovićem koji opet mudruje, a znamo dobro da su njegove knjige bile idejni poticaj agresorskom ratu. Mladić se brani da je branio Srbe gdje su bili ugroženi. Zamisli, agresor pa ugrožen.