Sveti je Otac na današnjoj općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra nastavio ciklus
kateheza o molitvi govoreći o Mojsiju. Mojsije je veliki prorok i vođa naroda, bio
je posrednik između Boga i naroda kojeg je vodio prema obećanoj zemlji. Narodu je
predao Božje zapovijedi i učio ga živjeti u poslušnosti i ufanju u Boga tijekom boravka
u pustinji, a to je naročito činio moleći. Sveto je pismo puno svjedočanstva o njegovu
zagovoru. Pa i onda kad se narod klanjao pred zlatnim teletom, Mojsije posreduje –
istaknuo je Benedikt XVI. O tome govori 32. poglavlje Knjige izlaska i deveto poglavlje
Ponovljenog zakona, a i ja bih danas želio progovoriti o tome, posebice o Mojsijevoj
molitvi koju nalazimo u pripovijedanju Knjige izlaska. Izraelski se narod nalazio
u podnožju Sinaja, dok je Mojsije čekao da primi ploče Zakona, moleći i posteći četrdeset
dana i četrdeset noći. To je simboličan broj i označava svekoliko iskustvo, a post
je znak da Bog dariva i podržava život, i u ovom slučaju ima vjersko značenje: „ne
živi čovjek samo o kruhu nego o svemu što izlazi iz usta Božjih“. Posteći Mojsije
očituje da očekuje dar božanskog zakona kao izvor života: Zakon objavljuje volju Božju
i hrani srce čovjeka koji sklapa savez sa Svevišnjim, izvorom života, jer On je život
– ustvrdio je Sveti Otac. Govoreći o izraelskom narodu koji želi posrednika, jer
ga je umorio hod s nevidljivim Bogom, a ne zna se što je s Mojsijem, rekao je da je
narod tražio opipljiva Boga i našao ga u izlivenom teletu; bio je tog bog na dohvat
ljudske ruke, a to je stalna napast na vjerskom putu: zaobići božansko otajstvo gradeći
boga na svoju sliku i priliku, po našim shemama i vlastitim projektima. To što se
zbilo na Sinaju očituje svu ludost i varljivu ispraznost toga prohtjeva. Objavljujući
što je narod učinio, Bog šalje Mojsija narodu: „Pusti sada neka se moj gnjev na njih
raspali da ih istrijebim. Onda ću od tebe razviti veliki narod“ – podsjetio je Papa
te objasnio smisao Božjega gnjeva. Zapravo izričaj „pusti da se raspali moj gnjev“
izrečen upravo zato da Mojsije intervenira i moli Boga da to ne učini, objavljuje
da Bog uvijek želi spasenje. Božji gnjev označava težinu grijeha i njegovo odbacivanje,
dok posredništvo očituje božansku volju da prašta. Božje spasenje je u Božjem milosrđu
i istodobnoj osudi grijeha, tako da grješnik, spoznajući i odbacujući zlo, Bogu omogućuje
da mu oprosti. Zagovorna molitva omogućuje djelovanje božanskog milosrđa koje se očituje
u molitvi i obistinjuje tamo gdje je potrebno spasenje – pojasnio je Sveti Otac. Mojsijeva
se molitava – nastavio je Papa – ufa u Božju vjernost i milost, stoga Mojsije podsjeća
Boga na njegova djela i obećanja ocima: započeto djelo treba dovršiti. Ako Bog uništi
narod, moglo bi se protumačiti da nije sposoban dovršiti naumljeno spasenje. Bog to
ne može dopustiti jer je Bog spasenja, jamac života, Bog je milosrđa i praštanja,
oslobađanja od grijeha koji ubija. Ako nestane izabrani narod, znači da Bog ne može
pobijediti grijeh, a to je neprihvatljivo. Mojsije je zabrinut za narod i za štovanje
Boga, za istinitost njegova imena. Cilj Mojsijeva zagovora spas je naroda i očitovanje
istinske Božje zbilje; rastrgan je između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema braći,
on želi samo dobro – ustvrdio je Benedikt XVI. Govoreći o Mojsijevu pouzdanju
u Božju vjernost, rekao je da Mojsije spominje sva besplatna Božja obećanja ocima
i izabranome narodu, nisu oni izabrali Boga nego Bog njih. Mojsije dakle moli Boga
da bude vjeran svojim obećanjima i svojoj ljubavi. Posrednik ne opravdava grijeh svoga
naroda, ne nabraja tobožnje zasluge, nego se ufa u bezuvjetnu Božju ljubav. Mojsije
moli Boga da se pokaže jačim od grijeha i smrti, a svojom molitvom postiže da se Bog
očituje onakvim kakav jest. Mojsije želi isto to što želi i Bog, a to je spas naroda,
stoga se ne obraća na to što mu Bog nudi: „od tebe ću učiniti veliki narod.“ Spreman
je dakle uzeti na sebe ne samo grijeh naroda nego i sve njegove posljedice – objasnio
je Papa. Kad se Mojsije ponovno vratio na Sinaj rekao je Bogu: „Ipak im taj grijeh
oprosti... Ako nećeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige koju si napisao. Molitvom,
želeći isto što i Bog, zagovornik sve dublje ulazi u spoznaju Boga i njegova milosrđa
te biva ispunjen ljubavlju posvemašnjeg darivanja. Crkveni su oci u Mojsiju na Sinaju,
licem u lice s Bogom, koji zagovara svoj narod i na sebe uzima sve njegove grijehe
– nastavio je Sveti Otac – vidjeli sliku Krista na križu koji stoji pred Bogom, kao
sin i prijatelj, i uzima na sebe sve naše grijehe da nas spasi. O toj stvarnosti moramo
razmišljati – ustvrdio je Sveti Otac. Krist stoji pred licem Božjim i moli za mene...
patio je i pati radi mene, po utjelovljenju se s nama poistovjetio i poziva nas da
s njim budemo jedno tijelo i jedan duh. Isus je s visine križa donio nove zakone ...
a kao novi savez založio je sebe, svoje tijelo, krv, i tako nas je poistovjetio sa
sobom – kazao je Papa zaključujući katehezu riječima svetoga Pavla: Tko će podići
tužbu protiv izabranika Božjih? Bog koji ih opravdava? Tko će ih osuditi? Isus Krist
koji je umro – još bolje: koji je uskrsnuo – koji je s desne strane Bogu i koji posreduje
za nas. Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? (...) ni smrt ni život, ni anđeli
ni poglavarstva (...) ni bilo koje drugo stvorenje neće nas moći rastaviti od ljubavi
Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu. Pozdravljajući na raznim jezicima
okupljene hodočasnike na Trgu svetoga Petra, Hrvatima se obratio riječima: "Upućujem
pozdrav svim hrvatskim hodočasnicima, a osobito vjernicima župe Svetih Petra i Pavla
iz Kočerina u Bosni i Hercegovini. Dragi prijatelji, u subotu i nedjelju posjetit
ću Zagreb i Hrvatsku da zajedno s vama proslavim Dan hrvatskih katoličkih obitelji.
Dok s radošću iščekujem taj susret, sve vas pozivam da molite kako bi moj pastirski
pohod ovoj dragoj zemlji donio obilje duhovnih plodova te da kršćanske obitelji budu
sol zemlje i svjetlo svijeta.