100. obljetnica Papinskog zavoda za sakralnu glazbu
Crkva je istinski subjekt liturgije, te sakralna glazba, u tom smislu, ima uključiti
vjernike, vraćajući slavlju smisao molitve, dostojanstva i ljepote – istaknuo je papa
Benedikt XVI. u pismu upućenom kardinalu Zenonu Grocholewskom, pročelniku Zbora za
katolički odgoj, u prigodi 100. obljetnice utemeljenja Papinskoga instituta sakralne
glazbe. Prije stotinu je godina Pio X. odlučio da operne arije ne mogu izraziti
usku vezu između glazbe i božanskoga smisla liturgije. Zbog toga je – podsjetio je
papa Benedikt XVI. – 1911. godine utemeljio Višu školu sakralne glazbe. Dvadeset godina
poslije, Pio XI. ju je uzdigao na razinu Papinskoga instituta. Smisao velike reforme
koju je potaknuo Pio X. valja tražiti u potrebi u Crkvi nekog središta za učenje i
poučavanje, koje je sposobno skladateljima, voditeljima zborova i liturgičarima prenijeti
Papine upute, i to vjerno i mjerodavno – primijetio je Papa. Sveti je Otac u
pismu potom istaknuo jedan njemu posebno drag vidik, odnosno to da je danas moguće
uočiti bitni kontinuitet, iako u prirodnom razvoju, učiteljstva o sakralnoj glazbi
u liturgiji. U posljednje su vrijeme Pavao VI. i Ivan Pavao II. istaknuli svrhu sakralne
glazbe i bitne kriterije tradicije, odnosno smisao molitve, dostojanstva i ljepote;
potpuno slaganje s liturgijskim tekstovima i gestama; uključivanje puka, te stoga
i opravdano prilagođivanje lokalnoj kulturi, čuvajući, istodobno, univerzalnost izražaja;
zatim, gregorijansko pjevanje – nastavio je Papa – kao najviši uzor sakralne glazbe,
i mudro vrjednovanje drugih izražajnih oblika, koji su dio povijesno-liturgijske baštine
Crkve, a posebno, polifonije, iako ne samo nje – napomenuo je Sveti Otac te istaknuo
i važnost pjevačkih zborova u katedralnim crkvama. Ipak - napomenuo je Papa –
uvijek se ponovno imamo pitati: tko je pravi subjekt u liturgiji? Odgovor je jednostavan:
Crkva. Nije pojedinac ili skupina koja slavi liturgiju, nego je to najprije Božje
djelovanje kroz Crkvu, koja ima svoju povijest, svoju bogatu baštinu i svoju kreativnost.
Liturgija, te tako i sakralna glazba, živi od ispravnoga i stalnoga odnosa između
zdrave tradicije i opravdanoga razvoja, imajući uvijek na umu da se ta dva pojma –
koje su saborski oci jasno isticali – uzajamno upotpunjuju, jer je tradicija živa
stvarnost. Stoga ona u sebi obuhvaća načelo razvoja i napretka – istaknuo je Sveti
Otac.