2011-05-31 17:51:36

100. obljetnica Papinskog zavoda za sakralnu glazbu


Crkva je istinski subjekt liturgije, te sakralna glazba, u tom smislu, ima uključiti vjernike, vraćajući slavlju smisao molitve, dostojanstva i ljepote – istaknuo je papa Benedikt XVI. u pismu upućenom kardinalu Zenonu Grocholewskom, pročelniku Zbora za katolički odgoj, u prigodi 100. obljetnice utemeljenja Papinskoga instituta sakralne glazbe.
Prije stotinu je godina Pio X. odlučio da operne arije ne mogu izraziti usku vezu između glazbe i božanskoga smisla liturgije. Zbog toga je – podsjetio je papa Benedikt XVI. – 1911. godine utemeljio Višu školu sakralne glazbe. Dvadeset godina poslije, Pio XI. ju je uzdigao na razinu Papinskoga instituta. Smisao velike reforme koju je potaknuo Pio X. valja tražiti u potrebi u Crkvi nekog središta za učenje i poučavanje, koje je sposobno skladateljima, voditeljima zborova i liturgičarima prenijeti Papine upute, i to vjerno i mjerodavno – primijetio je Papa.
Sveti je Otac u pismu potom istaknuo jedan njemu posebno drag vidik, odnosno to da je danas moguće uočiti bitni kontinuitet, iako u prirodnom razvoju, učiteljstva o sakralnoj glazbi u liturgiji. U posljednje su vrijeme Pavao VI. i Ivan Pavao II. istaknuli svrhu sakralne glazbe i bitne kriterije tradicije, odnosno smisao molitve, dostojanstva i ljepote; potpuno slaganje s liturgijskim tekstovima i gestama; uključivanje puka, te stoga i opravdano prilagođivanje lokalnoj kulturi, čuvajući, istodobno, univerzalnost izražaja; zatim, gregorijansko pjevanje – nastavio je Papa – kao najviši uzor sakralne glazbe, i mudro vrjednovanje drugih izražajnih oblika, koji su dio povijesno-liturgijske baštine Crkve, a posebno, polifonije, iako ne samo nje – napomenuo je Sveti Otac te istaknuo i važnost pjevačkih zborova u katedralnim crkvama.
Ipak - napomenuo je Papa – uvijek se ponovno imamo pitati: tko je pravi subjekt u liturgiji? Odgovor je jednostavan: Crkva. Nije pojedinac ili skupina koja slavi liturgiju, nego je to najprije Božje djelovanje kroz Crkvu, koja ima svoju povijest, svoju bogatu baštinu i svoju kreativnost. Liturgija, te tako i sakralna glazba, živi od ispravnoga i stalnoga odnosa između zdrave tradicije i opravdanoga razvoja, imajući uvijek na umu da se ta dva pojma – koje su saborski oci jasno isticali – uzajamno upotpunjuju, jer je tradicija živa stvarnost. Stoga ona u sebi obuhvaća načelo razvoja i napretka – istaknuo je Sveti Otac.








All the contents on this site are copyrighted ©.